Antropogenija (grč. anthropos = čovjek + γéνeσiς – jénnissi = rođenje, nastajanje; génesis = razvoj, razviće) je nauka o antropogenezi, tj. o procesu filogeneze ljudske vrste i njenih neposrednih fosilnih predaka, odnosno evolucijskom usponu roda Homo. Primarno se odnosi na genezu bioloških – isključivo ljudskih – svojstava. Sam proces sveukupnog sociobiološkog očovječabvanja poznat je pod nazivom hominizacija.
Antropogenija nije samo sinonim za proces evolucije ljudske vrste putem prirodne selekcije, koja je samo dio procêsâ uključenih u ljudsko porijeklo i njegov tok do futurističkih vremena . Pored bioloških, i mnogi drugi faktori (osim evolucije) uključeni su u taj proces, u širokom rasponu od klimatskih, geografskih, ekoloških do socijalnih i kulturnih.
Termin antropogenija (eng. anthropogeny ) prvi puta je upotrebljen 1839, u Hooper-ovoj ediciji Medical Dictionary.[1] , a definirana je kao "studija generiranja čovjeka". Termin je popularizirao Ernst Heinrich Haeckel (1834–1919), njemački naturalist i zoolog, u svojoj grandioznoj knjizi in Prirodna historija kreacije“ (Natürliche Schöpfungsgeschicht).[2](njemački: Natürliche Schöpfungsgeschicht) (1868) i The Evolution of Man.[3];njemački: Anthropogenie (1874). Haeckel je bio i jedan od prvih biologa koji je pisao o evoluciji. Termin anthropogenija je referirao u studiji komparativne embriologije kao historiju evolucije čovjeka ( "the history of the evolution of man"). Tokom vremena izvorni termin je mijenjao ime , ali se uvijek odnosio na proučavanje čovjekovog porijekla.[4]
Prema nekim navodima, riječ anthropogeny u engleskoj literaturi posljednji put je pomenuta 1933. ( William K. Gregory).[5] U tom području postojala je duga praznina u njenoj upotrebi, sve do 2008.[6], kada je u akademsku leksiku uveden u Center for Academic Research and Training in Anthropogeny (CARTA), University of California, San Diego. Međutim, u južnoslavenskim jezicima (u istom značenju) je ostala u taragovima svo to razdoblje, najprije u rječnicima i leksikonima stranih riječi,[7][8] a zatim i u udžbeničkoj[9] literaturi (naprimjer).
Prema Gregory-ju (1933), antropolozi su bili zainteresirani za mjerenje i kvantificiranje osobenosti ljudskog bića, dok je "antropogeneziste" zanimala "velika parada" , tj. "sklapanje pokidane priče koju priroda sprovodi u vidu putem starosnih dobi".[5]
Ima nekih preklapanja antropologije i antropogenije, jer su obje zainteresirane za proučavanje ljudi. Antropologija, međutim, ima interaktivne korijene u prirodnim, humanističkim i društvenim naukama. Ona je je obično podijeljena na niz specifičnih oblasti, a također i antropogenija. Gotovo istovjetno je pod utjecajem prirodnih, humanističkih i društvenih znanosti. Međutim, s obzirom da je to studija o nastanku ljudi, također je pod utjecajem različitih oblasti bioantropologije, u rasponu od anatomije i biomehanike do neurologije, genetike, ekologije i ostalih srodnih nauka.[10]