Compagnonnage, mreža za prenošenje znanja i identiteta | |
---|---|
Nematerijalna svjetska baština | |
Regija: | Evropa i Sjeverna Amerika |
Godina upisa: | 2010. |
ID: | 00441 |
Ugroženost: | - |
Poveznica: | UNESCO |
Compagnonnage (francuski za „drugovanje”, „kumpanijanje”, iz latinskog companionem, što znači „dijeliti kruh s nekime”) je francuski sustav jedinstvenog stjecanja znanja i vještina povezanih s obrtima koji obrađuju kamen, drvo, metal, kožu, tkanine i hranu[1] Njegova jedinstvenost je u spoju različitih metoda i procesa prijenosa znanja kao što su: državna i međudržavna obrazovna putovanja (poznata kao razdoblje Tour de France), inicijacijske obrede, obuka u školama uobičajenom nastavom i tehničkim šegrtovanjem.
Compagnonnage pokret danas broji oko 45.000 pripadnika tri glavne skupine compagnons-a (kumpanjona, drugova):
Compagnonnage je u sličnom obliku postojao još od antike, ali je u Francuskoj uobličen tijekom srednjeg vijeka i vremena putujućih majstora, dok se počinje dokumentirati tek u 18. stoljeću. Ovaj oblik obrazovanja se donekle koristio i u Belgiji, te u nešto drugačijem obliku u Njemačkoj i Kanadi, dok su druge zemlje imale drukčiji razvoj srednjovjekovnih majstorskih bratovština i cehovskih udruženja. Doživio je svoj vrhunac sredinom 19. stoljeća, da bi ubrzo skoro potpuno nestao zbog industrijalizacije i preoblikovanja obrazovanja u kumapnijama u obrazovanje u institucijama. Na vrhuncu su neke majstorske kumpanije znale organizirati dugotrajne štrajkove kojim bi kontrolirali cijele gradove, mogle su uvoditi zabrane protiv proizvoda nekih majstora ili obustaviti sve proizvode neke vrste jednom gradu te mu tako prijetiti bankrotom, a podjele između kumpanija su mogle dovesti do strađnih sukoba i velikih žrtava[2].
Compagnonnage se općenito smatra posljednjim načinom naukovanja određenih starih vještina i ostvarivanja izvrsnosti u obrtničkoj obuci, te istovremeno ostvariti razvoj osobe kroz obuku radnika, ali i posljednja djelatnost koja uključuje inicijacijski obred. Zbog toga je compagnonnage upisan na UNESCO-v popis nematerijalne svjetske baštine u Evropi 2010. god.[1]