Back فينيل ألانين Arabic فينيل ألانين ARZ Fenilalanin Azerbaijani فنیلآلانین AZB Фенілаланін Byelorussian Фенилаланин Bulgarian Fenilalanina Catalan Fenylalanin Czech Fenylalanin Danish Phenylalanin German
| Fenilalanin L- | |
|---|---|
| C(CC(C(=O)O)N)CNC(=N)N | |
| Općenito | |
| Hemijski spoj | Fenilalanin L- |
| Druga imena | 2-Amino-3-fenilpropanoična kiselina |
| Molekularna formula | C=9 H=11 O=2 N=1 C9H11O2N |
| CAS registarski broj | 150-30-1 |
| Kratki opis | Bijeli prah |
| Osobine1 | |
| Rastvorljivost | Rastvorljiv |
| 1 Gdje god je moguće korištene su SI jedinice. Ako nije drugačije naznačeno, dati podaci vrijede pri standardnim uslovima. | |
Fenilalanin (Phe ili F)[1] je α-aminokiselina sa hemijskom formulom C6H5CH2CH(NH2)COOH. Ova esencijalna aminokiselina se klasificira kao neutralna i nepolarna, jer je inertna i hidrofobne prirode benzil bočnog lanca. L-izomer se biohemijski ugrađuje u lance proteina, suglasno tripletnim kodonima UUU i UUC. Fenilalanin je prekursor u sintezi tirozina -monoaminske signalizirajuće molekule dopamina, norepinefrina (noradrenalin) i epinefrina (adrenalin) i tjelesnog pigmenta melanina.[2] [3]
Fenilalanin se u prirodnom stanju nalazi u majčinom mlijeku sisara. Koristi se u proizvodnji prehrambenih proizvoda i pića i prodaje kao dodatak ishrani za, a znan je i kao analgetik sa antidepresivnim efektima. Direktan je prethodnik neuromodulatora fenetilamina, koji se često koristi kao dodatak ishrani.[4][5]
- ^ IUPAC-IUBMB Joint Commission on Biochemical Nomenclature (1983). "Nomenclature and Symbolism for Amino Acids and Peptides". Recommendations on Organic & Biochemical Nomenclature, Symbols & Terminology etc. Pristupljeno 17. 5. 2007.
- ^ Kornberg A. (1989): For the love of enzymes – The Odyssay of a biochemist. Harvard University Press, Cambridge (Mass.), London,ISBN 0-674-30775-5, ISBN 0-674-30776-3.
- ^ Graeme K. Hunter G. K. (2000): Vital Forces. The discovery of the molecular basis of life. Academic Press, London 2000, ISBN 0-12-361811-8.
- ^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Biochemie. Springer, ISBN 978-3-540-68637-8.
- ^ Nelson D. L., Michael M. Cox M. M. (2013): Lehninger Principles of Biochemistry. W. H. Freeman, 2013.ISBN 978-1-4641-0962-1.