Kantata

Kantata (italijanski "cantare"-pjevati) je pjevačka muzička kompozicija sa instrumentalnom pratnjom i uglavnom sadrži više od jednog stavka. Pojam nije postojao prije 16. vijeka, kada je sva "visoko kulturna" muzika bila pjevačka. Sa razvojem instrumentalne muzike u 17. vijeku pojam je nastao kao instrumentalna umjetnost, a postao je dovoljno razvijen tako da je postao dio sonatnog oblika.

Od sredine 17. vijeka do kasno u 18. vijek postao je omiljeni oblik italijanske kamerne muzike bilo kao kantata za jedan ili dva solo glasa, uz pratnju čembala, i vjerovatno nekoliko drugih solo instrumenata. Ona se isprva sastojala od narativne priče ili scene u recitativu, održanoj zajedno uz primitivnu ariju ponovljenu u intervalima. Dobri primjeri mogu se naći u crkvenoj muzici Giacoma Carissimija, te engleskog solo pjevanja Henryja Purcella. Pokazuju maksimum koji se može dobiti od ovog arhaičnog muzičkog oblika. Sa razvojem Arije "da capo" kantata postaje grupa od dvije ili tri arije objedinjene sa recitativom. Georg Friedrich Händel je napisao brojne italijanske duete i trija, koji predstavljaju muzičke primjere vrlo velikih razmjera. Njegov latinski motet "Silete venti" za sopran solo, pokazuje korištenje ovog obrasca u crkvenoj muzici.[1]

  1. ^ "Cantata". newworldencyclopedia.org. Pristupljeno 3. 5. 2021.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy