Ribozim

Ribozimi (ribonukleinske kiseline + enzimi) su RNK molekule koje su sposobne za katalizu specifičnih biohemijskih reakcija, slično djelovanju proteinskih enzima. Otkriće ribozima 1982. pokazalo je da RNK može biti i genetički materijal (kao DNK) i biološki katalizator (kao što je proteinski enzim) i doprinijelo postavci hipoteze RNK svijeta, koja ukazuje da RNK može biti važna u evoluciji prebiotskih sistema koji se sami razmnožavaju. Najčešće aktivnosti prirodnih ili in vitro razvijenih ribozima su cijepanje ili spajanje fragmenata RNK i DNK i formiranje peptidnih veza.^[1] U ribosmima, funkcija ribozima kao djela velike podjedinice ribozomake RNK je povezivanje aminokiselina u sintezi proteina. Oni također sudjeluju u raznim reakcijama obrada transktibirane RNK, uključujući i preradu RNK, virusnu replikaciju i RNK biosinteze. Primjeri ribozima uključuju ribozim čekićar, VS ribozim, lidzim i tzv. ukosnica ribozim.^{[2][3][4][5][6]}

Istraživači koji proučavaju porijekla života su proizveli ribozime u laboratorijama, a koji su sposobni za katalizu sopstvene sinteze od skoro monomera pod vrlo specifičnim uvjetima, kao što je RNK polimerazni ribozim.^[7] Mutageneza i selekcija su rezultiraje dobijanjem i izolacijom potvrđenih varijanti "round-18" polimeraznog ribozibozima od 2001. "B6.61" može za 24 sata dodati do 20 nukleotida na primarnu matricu, dok se ne razlaže do cijepanja svojih fosfodiesterskih veza.^[8] Ribozim "tC19Z" može dodati do 95 nukleotida sa tačnošću od 0,0083 mutacija/nukleotid.^[9] Pokušaji su rađeni u cilju da razviju ribozime kao terapeutska sredstava, kao enzime koji ciljaju cijepanje definirane RNK sekvence , kao biosenzora te za aplikacije u finkcijskoj genomici i otkriću gena. .^[10]

1. ^ Fedor M. J., Williamson J. R. (2005). "The catalytic diversity of RNAs". Nat. Rev. Mol. Cell Biol. 6: 399–412. doi:10.1038/nrm1647.
2. ^ Hadžiselimović R., Pojskić N. (2005): Uvod u humanu imunogenetiku. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-3-4.
3. ^ Alberts B. (2002)ː Molecular biology of the cell. Garland Science, New York, ISBN 0-8153-3218-1.
4. ^ Bajrović K, Jevrić-Čaušević A., Hadžiselimović R., Ed. (2005): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 9958-9344-1-8.
5. ^ Kapur Pojskić L., Ed. (2014): Uvod u genetičko inženjerstvo i biotehnologiju, 2. izdanje. Institut za genetičko inženjerstvo i biotehnologiju (INGEB), Sarajevo, ISBN 978-9958-9344-8-3.
6. ^ Hall J. E., Guyton A. C. (2006): Textbook of medical physiology, 11th edition. Elsevier Saunders, St. Louis, Mo, ISBN 0-7216-0240-1.
7. ^ Johnston WK, Unrau PJ, Lawrence MS, Glasner ME, Bartel DP (maj 2001). "RNA-catalyzed RNA polymerization: accurate and general RNA-templated primer extension". Science. 292 (5520): 1319–1325. Bibcode:2001Sci...292.1319J. doi:10.1126/science.1060786. PMID 11358999.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
8. ^ Zaher HS, Unrau PJ (juli 2007). "Selection of an improved RNA polymerase ribozyme with superior extension and fidelity". RNA. 13 (7): 1017–1026. doi:10.1261/rna.548807. PMC 1894930. PMID 17586759.
9. ^ Wochner A, Attwater J, Coulson A, Holliger P (april 2011). "Ribozyme-catalyzed transcription of an active ribozyme". Science. 332 (6026): 209–212. Bibcode:2011Sci...332..209W. doi:10.1126/science.1200752. PMID 21474753.CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
10. ^ Hean J, Weinberg MS (2008). "The Hammerhead Ribozyme Revisited: New Biological Insights for the Development of Therapeutic Agents and for Reverse Genomics Applications". u Morris KL (ured.). RNA and the Regulation of Gene Expression: A Hidden Layer of Complexity. Norfolk, England: Caister Academic Press. ISBN 1-904455-25-5. Upotreblja se zastarjeli parametar |chapterurl= (pomoć)CS1 održavanje: nepreporučeni parametar (link)