Ares

Ares
Rimska kopija prema grčkom originalu cca. 320. p. n. e., sa restauracijama iz 17. vijekaod strane Berninija
Grupe	Olimpski bogovi
Roditelji	Zeus i Hera
Braća	Eak, Apolon, Dionis, Hefest, Heraklo, Hermes, Minos, Perzej, Radamant,
Sestre	Angela, Afrodita, Artemida, Atena, Ilitija, Enija, Erida, Ersa, Heba, Helena, Pandija, Perzefona, Hore, Harite, Litije, Muze, Mojre
Mitologija	Grčka mitologija

Ares (grč. Άρης, Arês ili Ἄρεως, Areôs) u grčkoj mitologije bio je bog rata i hrabrosti, najstariji sin Zeusa i Here i jedan od dvanaest Olimpijaca . On utjelovljuje fizičku hrabrost neophodnu za uspjeh u ratu, ali također može personificirati čistu brutalnost i krvožednost, za razliku od svoje sestre, oklopljene Atene, čije borilačke funkcije uključuju vojnu strategiju i generalstvo. Povezivanje s Aresom daje mjestima, objektima i drugim božanstvima divlji, opasni ili militarizirani kvalitet.

Iako Aresovo ime pokazuje njegovo porijeklo kao mikeanca, neki su smatrali da njegova reputacija divljaštva odražava njegovo vjerovatno porijeklo kao tračkog božanstva. Neki gradovi u Grčkoj i nekoliko gradova u Maloj Aziji održavali su godišnje festivale kako bi ga vezali kao svog zaštitnika. U dijelovima Male Azije bio je proročansko božanstvo. Još dalje od Grčke, govorilo se da su Skiti ritualno ubijali jednog od sto ratnih zarobljenika kao žrtvu njihovom ekvivalentu Aresu. Kasnije vjerovanje da su drevni Spartanci prinosili ljudske žrtve Aresu možda više duguje mitskoj prahistoriji, nesporazumima i ugledu nego stvarnosti.

Pored toga što postoje mnoge književne aluzije na Aresove ljubavne veze i djecu, on ima ograničenu ulogu u grčkoj mitologiji. Kada se ipak pojavi, često je ponižen. U Trojanskom ratu, Afrodita, zaštitnica Troje, nagovara Aresa da stane na stranu Trojana. Trojanci gube, dok Aresova sestra Atena pomaže Grcima da pobijede. Kada bog zanatlija Hefest otkrije da njegova žena Afrodita ima aferu s Aresom, zarobi ljubavnike u mreži i izloži ih ismijavanju drugih bogova.

Aresov pandan u rimskoj mitologiji je Mars, koji je u starorimskoj religiji dobio važnije i dostojanstvenije mjesto kao zaštitnik predaka rimskog naroda i države. Tokom helenizacije latinske književnosti, mitove o Aresu reinterpretirali su rimski pisci pod imenom Mars, a u kasnijoj zapadnoj umetnosti i književnosti, mitologija ove dve figure postala je praktično nerazlučiva.