Back Амшын Еиқәа Abkhazian Хы ШӀуцӀэ ADY Swartsee Afrikaans Schwarzes Meer ALS ጥቁር ባሕር Amharic Mar Negra AN Euxinus ANG काला सागर ANP البحر الأسود Arabic ܝܡܐ ܐܘܟܡܐ ARC
| Crno more | |
|---|---|
,_with_skyline_of_Batumi_on_the_horizon.jpg) Obala Crnog mora u zapadnoj Gruziji | |
| Koordinate | 35°N 44°E / 35°N 44°E |
| Vrsta | More |
| Primarni prilivi | Dunav, Dnjepar, Južni Bug, Dnjestar, Don, Kuban (rijeka), Rioni, Kizil |
| Primarni odlivi | Bosfor |
| Države sliva | Bugarska, Rumunija, Ukrajina, Rusija, Gruzija, Turska |
| Maks. dužina | 1.175 km |
| Površina | 436.402 km2 |
| Maks. dubina | 2.600 m |
| Zapremina vode | 547.000 km3 |
Crno more je kontinentalno more smješteno između jugoistočne Evrope, Anadolije i Kavkaza, moreuzima povezano sa Sredozemnim morem preko Egejskog i Mramornog mora. Između Crnog i Mramornog mora nalazi se Bosfor, na čijim obalama se nalazi turski grad Istanbul. Crno more je također povezano i sa Azovskim morem preko Kerčkog moreuza.
Crno more opskrbljuju glavne rijeke, prvenstveno Dunav, Dnjepar i Don. Shodno tome, dok šest zemalja ima obalu na moru, njen sliv obuhvata dijelove 24 zemlje u Evropi.[1]
Zemlje koje leže na obalama Crnog mora su: Turska, Bugarska, Rumunija, Ukrajina, Rusija, i Gruzija; Krimsko poluostrvo je ukrajinska autonomna republika (trenutačno pod ruskom okupacijom).
Crno more ima površinu od 436.400 km2 (168.495 km2 milja ) (ne uključujući Azovsko more)[2], najveća dubina mu je do 2.600 m[3], a zapremina oko 547.000 km3[4]. Važniji gradovi na obalama su: Batumi, Burgas, Constanţa, Giresun, Herson, Istanbul, Jalta, Kerč, Mangalia, Năvodari, Novorosijsk, Odesa, Ordu, Poti, Rize, Samsun, Sevastopolj, Soči, Suhumi, Trabzon, Varna i Zonguldak.
Crno more ima pozitivan bilans vode, sa godišnjim neto otjecanjem od 300 km3 godišnje kroz Bosfor i Dardanele u Egejsko more.[5] Dok je neto protok vode kroz Bosfor i Dardanele (poznati zajedno kao Turski moreuz) izvan Crnog mora, voda uglavnom teče u oba smjera istovremeno: Gušća, slanija voda iz Egejskog mora teče u Crno more ispod manje gusta, svježija voda koja teče iz Crnog mora. Ovo stvara značajan i trajan sloj duboke vode koji se ne odvodi niti miješa i stoga je anoksična. Ovaj anoksični sloj odgovoran je za očuvanje drevnih olupina brodova pronađenih u Crnom moru.
Crno more se na kraju uljeva u Sredozemno more, preko Turskog moreuza i Egejskog mora. Bosporski moreuz ga povezuje sa malim Mramornim morem koje je zauzvrat povezano sa Egejskim morem preko Dardanela. Na severu, Crno more je povezano sa Azovskim morem Kerčki moreuz.
Nivo vode je značajno varirao tokom geološkog vremena. Zbog ovih varijacija u nivou vode u slivu, okolna polica i pripadajuće pregače ponekad su bili suho zemljište. Na određenim kritičnim nivoima vode mogu se uspostaviti veze sa okolnim vodenim tijelima. Kroz najaktivniji od ovih povezujućih puteva, Turski moreuz, Crno more se spaja sa svjetskim okeanom. Tokom geoloških perioda kada ova hidrološka veza nije bila prisutna, Crno more je bilo endorejski basen, koji je funkcionisao nezavisno od globalnog okeanskog sistema (slično Kaspijskom moru danas). Trenutno je nivo vode Crnog mora relativno visok; tako se voda razmjenjuje sa Mediteranom. Crnomorska podmorska rijeka je struja posebno slane vode koja teče kroz moreuz Bosfor i duž morskog dna Crnog mora, prva otkrivena te vrste. O Crnom moru se, između ostalog, raspravlja u svjetskim pitanjima, uključujući trgovinske rute.
- ^ ""Black Sea Geography, Oceanography, Ecology, History"". Arhivirano s originala, 22. 2. 2018. Pristupljeno 18. 2. 2018. Living Black Sea
- ^ "Surface Area—"Black Sea Geography", University of Delaware College of Marine Studies, 2003". Arhivirano s originala, 29. 4. 2007. Pristupljeno 8. 7. 2010.
- ^ Maximum Depth—"Europa - Gateway of the European Union Website". Environment and Enlargement - The Black Sea: Facts and Figures
- ^ "Unexpected changes in the oxic/anoxic interface in the Black Sea", Nature Publishing Group
- ^ Miladinova, S.; Stips, A.; Garcia‐Gorriz, E.; Macias Moy, D. (juli 2017). "Black Sea thermohaline properties: Long‐term trends and variations". Journal of Geophysical Research: Oceans. 122 (7): 5624–5644. Bibcode:2017JGRC..122.5624M. doi:10.1002/2016JC012644. ISSN 2169-9275. PMC 5606501. PMID 28989833.