Dio članaka o Šiizmu Šiizam |
---|
Dvanaestoimamci (arapski: ٱثْنَا عَشَرِيَّة; ʾEsnā ʿAšarijja ) su najveća grana šiitskog islama, koja čini oko 85% svih šiitskih muslimana. Izraz dvanaestoimamac odnosi se na pristalice vjerovanja u dvanaest božanski postavljenih vođa, poznatih kao dvanaest imama, i njihovo vjerovanje da posljednji imam, el-Mehdi, živi u okultaciji i da će se ponovo pojaviti kao obećani Mehdi
Dvanaestoimamci vjeruju da su dvanaest imama duhovni i politički nasljednici islamskog poslanika Muhammeda. Prema njihovoh teologiji, imami su uzorne ljudske osobe koje ne samo da pravedno vladaju muslimanskom zajednicom (Ummetom), već su i u stanju da očuvaju i tumače islamski zakon (šerijat) i esoterično značenje Kur'ana. Riječi i djela (sunnet) Muhammeda i imama su vodič i model za muslimansku zajednicu koji treba slijediti; kao rezultat toga, Muhammed i imami moraju biti oslobođeni grešaka i grijeha, doktrine poznate kao Isma ili nepogrešivost, i moraju biti izabrani božanskom odredbom, preko Muhammeda.[1][2][3]
Globalno, postoji oko 150 do 200 miliona dvanaestoimamaca:[4][5] većina Irana, Iraka, Bahreina i Azerbejdžana;[6] polovina muslimana u Libanu; značajna manjina u Indiji, Pakistanu, Afganistanu, Saudijskoj Arabiji, Bangladešu, Kuvajtu, Omanu, UAE, Kataru, Nigeriji, Čadu i Tanzaniji.[7][8][9][10][11] Iran je jedina zemlja u kojoj je dvanaestoimametski šiizam državna religija.[12]
Dvanaestoimamci dijele mnoga načela s drugim šiitskim sektama, kao što je vjerovanje u imamet, ali drugi ogranci vjeruju u različit broj imama i, uglavnom, drugačiji put sukcesije u pogledu imameta. Oni se također razlikuju po ulozi i ukupnoj definiciji imama. Dvanaestoimamci se također razlikuju od Ismailija po vjerovanju u Muhammedovu titulu "Pečata poslanika", po odbacivanju mogućnosti ukidanja šerijatskih zakona i po razmatranju esoteričnih i egzoteričnih aspekata Kur'ana.[13]
<ref>
;
nije naveden tekst za reference s imenom momen127