Filologija

Filologija (φιλολογία 'ljubav prema riječi') jest proučavanje jezika u usmenim i pisanim historijskim izvorima; to je presjek tekstualne kritike, književne kritike, historije i lingvistike (sa posebno jakim vezama za etimologiju).[1][2][3] Filologija se također definiše kao proučavanje književnih tekstova, kao i usmenih i pisanih zapisa, utvrđivanje njihove autentičnosti i izvornog oblika, te određivanje njihovog značenja. Osoba koja se bavi ovom vrstom studija poznata je kao filolog.

U starijoj upotrebi, posebno britanskoj, filologija je opštija, pokriva uporednu i historijsku lingvistiku.[4][5]

Klasična filologija proučava klasične jezike, potekla je iz Pergamske biblioteke i Aleksandrijske biblioteke[6] oko četvrtog vijeka p. n. e., koju su nastavili Grci i Rimljani širom Rimskog/Bizantijskog Carstva. Na kraju su ga obnovili evropski naučnici renesanse, gde su mu se ubrzo pridružile filologije drugih evropskih (germanski, keltski), evroazijskih (slavistika, itd.), azijskih (arapski, perzijski, sanskrit, kineski itd.) i afričkih (egipatski, nubijski, itd.) jezika. Indoevropske studije uključuju komparativnu filologiju svih indoevropskih jezika.

Filologija, sa svojim fokusom na historijski razvoj (dijahronijska analiza), suprotstavljena je lingvistici zbog insistiranja Ferdinanda de Saussurea na važnosti sinhronijske analize. Dok se kontrast nastavio pojavom strukturalizma i naglaskom Noama Chomskog na sintaksi, istraživanja u historijskoj lingvistici često se oslanjaju na filološke materijale i nalaze.

  1. ^ SAUSSURE, Ferdinand de (2006). Writings in general linguistics. Oxford University Press. str. 118. ISBN 9780199261444. Pristupljeno 21. 3. 2020.
  2. ^ SAUSSURE, Ferdinand de (2002). Ecrits de linguistique generale. Paris: Gallimard. ISBN 9782070761166.
  3. ^ Peile, John (1880). Philology. Macmillan and Co. str. 5. Pristupljeno 16. 7. 2011.
  4. ^ "philology". dictionary.com.
  5. ^ "philology". oxforddictionaries.com. Arhivirano s originala, 26. 12. 2016.
  6. ^ Hall, F. W. (1968). A Companion to Classical Texts. Oxford, England: Clarendon Press. str. 22–52.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy