Islamska umjetnost

Kupola nad Stijenom je ključni primjer islamske arhitekture
Prikaz životinja, Mantiq al-tair, djelo perzijskog pjesnika Farid al-Din, oko 1600. godine
Kaligrafija iz Nasta'liq rukopisa, tuš, akvarel i zlato na papiru, 16. vijek
Stranica iz Kur'ana, ebru, 16. vijek
Mačka, metal, Iran, 19. vijek
Perzijski ćilim
Boca, Sirija, 14. vijek, biljna dekoracija

Islamska umjetnost obuhvaća vizuelne umjetnosti proizvedene u islamskom svijetu[1], koje su nastale u 7. vijeku na poluotoku Arabiji, odakle su se naglo proširile na područja sjeverne Afrike, sjeverne Indije i Španije. Islamsku umjetnost je teško okarakterizirati jer pokriva širok spektar zemalja, razdoblja i žanrova,[2] među kojima su: islamska arhitektura, kaligrafija, minijatura, staklarstvo, keramika i tekstilne umjetnosti poput orijentalnih tepisi i islamski vez. Sadrži religiozne i svjetovne umjetničke oblike. Vjersku umjetnost predstavljaju kaligrafija, arhitektura i namještaj vjerskih građevina, poput džamijskih okova (npr. Džamijske lampe i Girihove pločice), stolarije i tepiha. Svjetovna umjetnost je također procvjetala u islamskom svijetu, iako su neki od njezinih elemenata bili predmet kritike islamske uleme.[3]

Na rani razvoj islamske umjetnosti utjecala je rimska, ranokršćanska (posebno bizantijska) i sasanidska umjetnost, s kasnijim utjecajima nomadskih tradicija srednje Azije. Kineska umjetnost imala je značajni utjecaj na islamsko slikarstvo, keramiku i tekstil.[4] Iako su neki savremeni historičari umjetnosti kritizirali koncept "islamske umjetnosti" kao iluzornu eurocentričnu izvedenicu,[5][6][7] ali sličnosti između umjetnosti nastale u vrlo različitim vremenskim periodima i mjestima u islamskom svijetu, posebno u zlatno doba islama bilo je dovoljno da taj pojam počnu široko da koriste naučnici.[8]

Islamsku umjetnost često je prepoznatljiva po svojim motivima koji se ponavljaju, poput upotrebe geometrijskih cvjetnih ili biljnih dizajna u ponavljanju poznatom kao arabeska. Arabeska u islamskoj umjetnosti često se koristi da simbolizira uzvisenost, te nedjeljivu i beskonačnu božiju prirodu.[9] Greške u ponavljanju umjetnici su vjerovatno počinili u vjerovanju da samo bog može stvoriti savršenstvo namjerno ukazujući na put poniznosti, iako je ova teorija osporena.[10][11][12]

U neka tumačenja islama spadaju zabrana prikazivanja živih bića, poznata i kao anikonizam. Islamski anikonizam dijelom proizlazi iz zabrane idolopoklonstva, a dijelom iz vjere da je stvaranje živih oblika božija privilegija. Muslimani su te zabrane tumačili na različite načine u različito vrijeme i na različitim mjestima. Vjersku islamsku umjetnost tipično karakterizira odsustvo figura i široka upotreba kaligrafskih, geometrijskih i apstraktnih cvjetnih uzoraka. Međutim, prikazi islamskih religioznih ličnosti nalaze se u nekim rukopisima iz perzijskih kultura, zajedno sa osmanlijskom Turskom i mogulskom Indijom. Ove slike trebale su ilustrirati priču i ne narušavati islamsku zabranu idolopoklonstva, ali mnogi muslimani takve slike smatraju zabranjenima. U sekularnoj umjetnosti muslimanskog svijeta, prikazi ljudskih i životinjskih oblika historjski su cvjetali u gotovo svim islamskim kulturama, iako su dijelom zbog suprotstavljenih religioznih osjećaja figure na slikama često bile stilizirane, što je dovelo do raznih dekorativnih figuralnih dizajna.[13][14]

  1. ^ Marilyn Jenkins-Madina, Richard Ettinghausen and Oleg Grabar, 2001, Islamic Art and Architecture: 650–1250, Yale University Press, ISBN 978-0-300-08869-4, p.3; Brend, 10
  2. ^ J. M. Bloom; S. S. Blair (2009). Grove Encyclopedia of Islamic Art and Architecture, Vol. II. New York: Oxford University Press. str. vii. ISBN 978-0-19-530991-1.
  3. ^ Davies, Penelope J.E. Denny, Walter B. Hofrichter, Frima Fox. Jacobs, Joseph. Roberts, Ann M. Simon, David L. Janson's History of Art, Prentice Hall; 2007, Upper Saddle River, New Jersey. Seventh Edition, ISBN 0-13-193455-4 pg. 277
  4. ^ MSN Encarta: Islamic Art and architecture. Arhivirano s originala, 28. 10. 2009.
  5. ^ Melikian, Souren (5. 12. 2008). "Qatar's Museum of Islamic Art: Despite flaws, a house of masterpieces". International Herald Tribune. Pristupljeno 6. 9. 2011. This is a European construct of the 19th century that gained wide acceptance following a display of Les Arts Musulmans at the old Trocadero palace in Paris during the 1889 Exposition Universelle. The idea of "Islamic art" has even less substance than the notion of "Christian art" from the British Isles to Germany to Russia during the 1000 years separating the reigns of Charlemagne and Queen Victoria might have.
  6. ^ Melikian, Souren (24. 4. 2004). "Toward a clearer vision of 'Islamic' art". International Herald Tribune. Pristupljeno 6. 9. 2011.
  7. ^ Blair, Shirley S.; Bloom, Jonathan M. (2003). "The Mirage of Islamic Art: Reflections on the Study of an Unwieldy Field". The Art Bulletin. 85 (1): 152–184. doi:10.2307/3177331. JSTOR 3177331.
  8. ^ De Guise, Lucien. "What is Islamic Art?". Islamica Magazine. Parametar |url= nedostaje ili je prazan (pomoć)
  9. ^ Madden (1975), pp.423–430
  10. ^ Thompson, Muhammad; Begum, Nasima. "Islamic Textile Art: Anomalies in Kilims". Salon du Tapis d'Orient. TurkoTek. Pristupljeno 25. 8. 2009.
  11. ^ Alexenberg, Melvin L. (2006). The future of art in a digital age: from Hellenistic to Hebraic consciousness. Intellect Ltd. str. 55. ISBN 1-84150-136-0.
  12. ^ Backhouse, Tim. "Only God is Perfect". Islamic and Geometric Art. Arhivirano s originala, 24. 10. 2018. Pristupljeno 25. 8. 2009.
  13. ^ Esposito, John L. (2011). What Everyone Needs to Know about Islam (2nd izd.). Oxford University Press. str. 14–15.
  14. ^ "Figural Representation in Islamic Art". The Metropolitan Museum of Art.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by razib.in