Materijalizam

Materijalizam je filozofski pravac koji materiju (tvar) smatra osnovom svega, a sve stvari, uključujući mentalna stanja i svijest, rezultat su materijalnih interakcija. Prema filozofskom materijalizmu, um i svijest su nusproizvodi ili epifenomeni materijalnih procesa (kao što je biohemija ljudskog mozga i nervnog sistema), bez kojih ne mogu postojati.

Riječ je grčkog porijekla. Suprotno materijalizmu je idealizam gdje su um i svijest stvarnosti prvog reda o kojima materija ovisi, dok su materijalne interakcije sekundarne. Popularna definicija materijalizma se tumači kao pohlepa ka materijalnim stvarima (objektima od velike materijalne vrijednosti) te se obično koristi kao suprotnost razumjevanju da su duhovne i nematerijalne vrijednosti značajnije od materijalnih.

Materijalizam je usko povezan sa fizikalizmom – gledište da je sve što postoji u konačnici fizičko. Filozofski fizikalizam je evoluirao od materijalizma s teorijama fizičkih nauka kako bi uključio sofisticiranije pojmove fizikalnosti od obične materije (npr. prostor-vrijeme, fizičke energije i sile i tamne materije). Dakle, neki preferiraju termin fizikalizam u odnosu na materijalizam, dok drugi koriste izraze kao da su sinonimi.

Filozofije koje se tradicionalno suprotstavljaju naučnim teorijama materijalizma ili fizikalizma ili se uglavnom nisu pomirile sa njima, uključuju idealizam, pluralizam, dualizam, panpsihizam i druge oblike izama.

Od klasične antike, epikureizam je drevna filozofija materijalizma kao glavna preteča moderne nauke. Epikur, iako je naizgled deist, potvrdio je i doslovno postojanje grčkih bogova u bilo kojoj vrsti nebeskog "neba" srodnog iz kojeg su vladali Univerzumom (ako ne i na doslovnoj planini Olimp) i njegova filozofija je proglašavala atomizam, dok je platonizam poučavao otprilike suprotno, uprkos Platonovom učenju o Zeusu kao bogu.