Monoteizam (na grčkom, μόνος, monos, "jedan"; i θεός , theos, "bog") je, po definiciji Encyclopædia Britannice[1] vjerovanje u postojanje jednog Boga ili jedno, univerzalno i sveobuhvatno božanstvo, sveuzvišeno biće koje se univerzalno naziva Bogom.[2][3][4][5][6][7][8] Oxfordski riječnik kršćanske crkve daje dosta detaljniju definiciju: "vjerovanje u jednog i transcedentnog Boga", nasuprot politeizmu i panteizmu.[9] Distinkcija se može načiniti između ekskluzivnog monoteizma, kao i inkluzivnog monoteizma i pluralnih oblika monoteizma koji, dok istovremeno priznaju postojanje mnogih drugih božanstava, pretpostavljaju određenu uniju.[10] Religije koje poštuju više božanstava, ali ističu jednog od njih kao glavnog, nazivaju se monolatrije. Pojam monoteizam u nauci je prvi put spomenut u 17. vijeku, u djelima engleskog teologa i filozofa Henry Morea.
Monoteizam se razlikuje od henoteizma, religioznog sistema u kojem vjernik obožava jednog Boga ne poričući da drugi mogu obožavati različite bogove s jednakom valjanošću, i monolatizma, priznanja postojanja mnogih bogova, ali uz dosljedno obožavanje samo jednog božanstva.[11] Termin monolatrija je možda prvi upotrijebio Julius Wellhausen.[12]