Osiguranje

Osiguranje jest sredstvo zaštite od finansijskog gubitka u kojem se, u zamjenu za naknadu, osiguravajuće društvo slaže da isti nadoknadi drugoj strani u slučaju određenog gubitka, štete ili povrede. To je oblik upravljanja rizikom, koji se prvenstveno koristi za zaštitu od rizika od potencijalnog ili neizvjesnog gubitka.

Subjekt koji pruža osiguranje poznat je kao osiguravač, osiguravajuće društvo, nosilac osiguranja ili osiguravatelj. Lice ili entitet koji kupuje osiguranje je poznat kao Ugovarač osiguranja, dok se lice ili entitet pokriven polisom naziva osiguranik. Transakcija osiguranja uključuje ugovarača osiguranja koji preuzima zagarantovani, poznati i relativno mali gubitak u obliku plaćanja osiguravaču (premija) u zamjenu za obećanje osiguravača da će nadoknaditi gubitak osiguraniku u slučaju ostvarenja gubitka. Gubitak može ili ne mora biti finansijski, ali se mora svesti na finansijske uslove. Nadalje, obično uključuje nešto u čemu osiguranik ima osigurani interes ustanovljen vlasništvom, posjedom ili već postojećim odnosom.

Osiguranik prima ugovor, koji se zove polisa osiguranja, u kojem se detaljno navode uslovi i okolnosti pod kojima će osiguravač isplatiti obeštećenje osiguraniku, odnosno njegovom naznačenom korisniku ili primaocu. Iznos novca koji osiguravač naplaćuje ugovaraču osiguranja za pokriće navedeno u polisi osiguranja naziva se premija. Ako osiguranik doživi gubitak koji je potencijalno pokriven polisom osiguranja, osiguranik podnosi odštetni zahtjev osiguravaču na obradu. Obavezni trošak iz džepa koji se zahtijeva polisom osiguranja prije nego što osiguravač plati odštetu naziva se franšizaili učešće osiguranika u šteti (ili ako to zahtijeva polisa zdravstvenog osiguranja, participacija). Osiguravač može zaštititi sopstveni rizik sklapanjem reosiguranja, pri čemu druga osiguravajuća kompanija pristaje da snosi neke od rizika, posebno ako primarni osiguravač smatra da je rizik prevelik da bi ga mogao snositi sam.