Pascalova opklada

Pascalova opklada je argument u filozofiji predstavljen od strane francuskog filozofa, matematičara i fizičara Blaise Pascala (1623-1662). On polazi od pretpostavke da se ljudi klade svojim životima po pitanju dileme o postojanju Boga ili ne postojanju Boga. Pascal tvrdi da bi racionalna osoba trebala da živi kao da Bog postoji i da pokuša vjeruje u Boga. Ako Bog zapravo ne postoji, takva osoba će imati samo ograničen gubitak (neka zadovoljstva, luksuz i sl.), te će zbog tog stanovišta da primi beskrajne dobitke (koje predstavljaju vječnost u Raju) i izbjegavanje beskonačnih gubitaka (vječnost u Paklu). Pascalova nagrada zasnovana je na ideji hrišćanskog Boga, iako su se slični argumenti desili i u drugim vjerskim tradicijama. Izvorna opklada navedena je u 233. odjeljku posthumno objavljene zbirke bilježaka objavljenih u njegovom djelu Misli. Ove prethodno neobjavljene zabilješke su sastavljene kako bi se napravio nepotpuni traktat o hrišćanskoj apologetici.