Simetrija

Simetrija (grč. συμμετρία - simetria = slaganje dimenzija zbog odgovarajućih proporcija i aranžmana),^[1] u svakodnevnom poimanju odnosi se na osjećaj skladne i lijepe proporcije i ravnoteže.^[2][3] Naprimjer, Aristotel pripisao je sferni oblik nebeskim tijelima, opisujući ovu formalno definiranu geometrijsku mjeru simetrije prirodnom poretku i savršenstvu kosmosa. U matematici "simetrija" ima precizniju definiciju i obično se koristi za označavanje objekta koji je invarijantan pod nekim transformacijama, uključujući translacije, odraz, rotaciju ili skaliranje.^[4] Iako se ova dva značenja "simetrije" ponekad mogu razdvojiti, ona su složeno povezana i stoga se u ovom članku raspravljaju zajedno.

Matematička simetrija može se posmatrati s obzirom na prolazak vremena, kao prostorni odnos, kroz geometrijske transformacije, druge vrste funkcijskih transformacija i kao aspekt apstraktnog objekta, uključujući iteorijske modele, jezik i muzika.^[5] Simetrični objekti mogu biti materijalni, poput osobe, kristala, lopti, podne pločice ili molekula, ili može biti apstraktna struktura, kao što je matematička jednadžba ili niz tonova (muzika).

1. ^ "symmetry". Online Etymology Dictionary.
2. ^ Zee, A. (2007). Fearful Symmetry. Princeton, N.J.: Princeton University Press. ISBN 978-0-691-13482-6.
3. ^ Symmetry and the Beautiful Universe, Christopher T. Hill]and Leon M. Lederman, Prometheus Books (2005)
4. ^ "The Definitive Glossary of Higher Mathematical Jargon — Invariance". Math Vault (jezik: engleski). 1. 8. 2019. Pristupljeno 12. 11. 2019.
5. ^ Mainzer, Klaus (2005). Symmetry And Complexity: The Spirit and Beauty of Nonlinear Science. World Scientific. ISBN 981-256-192-7.