Alat

Moderna kutija s alatom.
Prapovijesni alati stari oko 10 000 godina, nađeni u pećini Les Combarelles (Francuska).
Mikrometarski vijak za vanjska i unutarnja mjerenja, te dubinomjer.
Različite vrste alata izložene na MESAP-u, Međimurskom sajmu poduzetništva koji se održava u Nedelišću.
Tokarilica kao primjer alatnog stroja.
Ašelejenski sjekač iz nalazišta Saint-Acheul, predgrađu Amiensa u sjevernoj Francuskoj.
Starorimska dizalica Pentaspastos ("dizalica s pet kolotura") koja je mogla dizati teret do 450 kilograma.
Potkivanje konja.
Parni stroj u radu.

Alat (tur. alât; dolazi od arap. mn. ālāt, jed. āla) je oruđe za oblikovanje materijala i izvođenje radnih operacija, izrađen od različita materijala, najčešće sa svojstvima poluge, kosine ili klina (jednostavni strojevi), na primjer kliješta, svrdlo, sjekira, čekić. Izrada alata i njihova uporaba bitna su značajka čovjeka, koji je isprva alatom rukovao samo svojom fizičkom snagom. S razvojem čovječanstva usavršavali su se i alati, od prapovijesnog kamenoga noža i kamene sjekire s drvenim drškom do suvremenoga visokokvalitetnog alata. Razvoj pogonskih strojeva (parni stroj, benzinski i električni motor) omogućio je zamjenu ručnih alata alatnim strojevima, kojima je alat sastavni dio, pa se alati prema tome mogu podijeliti na ručne i strojne. Moderna tehnologija usavršila je stare i razvila mnoge nove alate kako bi omogućila što bržu, vrsniju i jeftiniju proizvodnju.

S obzirom na način oblikovanja, razlikuju se alati koji materijal oblikuju odvajanjem čestica i alati koji ga oblikuju deformacijom (bez odvajanja čestica). U veliku i važnu skupinu alata za odvajanje čestica (najčešće je to skidanje strugotine) ubrajaju se: za tokarenje – tokarski noževi, za bušenje – spiralna svrdla, za postizanje veće točnosti izbušenih rupa – razvrtala, za proširenje i oblikovanje provrta – upuštala, za obradbu ravnih i oblikovanih površina – glodala, za izradbu navoja – ureznici i nareznice, za piljenje – lisne, tračne i kružne pile, za oštrenje alata i dotjerivanje površine – turpije, grebala i brusovi. Da bi alati za odvajanje čestica bili djelotvorni i trajni, moraju se izraditi od prikladna materijala, kao što su brzorezni čelici i tvrdi metali, a za brusove dijamant, korund i karborund (trgovačko ime za silicijev karbid). Alati koji ne odvajaju čestice mogu se svrstati u alate za sječenje, rezanje, probijanje i plastično oblikovanje. Ručni alati koji ne odvajaju čestice u prvom su redu sjekala za sječenje metalnih i nemetalnih materijala, škare za rezanje te čekići, usadnici i nakovnji različitih izmjera i masa za kovanje, poravnavanje, sječenje, probijanje i raskivanje. Među strojnim alatima što ne odvajaju čestice najvažnije su štance, koje čine skupinu alata za oblikovanje odrezivanjem i deformacijom, a specijalizirane su za masovnu proizvodnju različitih predmeta i redovito se upotrebljavaju u prešama. Razlikuju se štance za rezanje proizvoda od lima, te štance za plastično oblikovanje.[1]

  1. alati. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2016.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy