Antioh IV. Epifan | |
---|---|
Kovanica s likom Antioha IV. Glava prikazuje Apolona na prijestolju omphalosa. Grčki natpis ΑΝΤΙΟΧΟΥ ΘΕΟΥ ΕΠΙΦΑΝΟΥ ΝΙΚΗΦΟΡΟΥ znači ("od Antioha, Božje objave, donosioca pobjede"). | |
Kralj Seleukidskog Carstva | |
Vladavina | 175. – 164. pr. Kr. |
Prethodnik | Seleuk IV. Filopator |
Nasljednik | Antioh V. Eupator |
Djeca | Antioh V. Eupator Laodika VI Aleksandar Balas (lažan) |
Dinastija | Seleukidi |
Otac | Antioh III. Veliki |
Majka | Laodika III |
Antioh IV. Epifan ("Objava (boga)",[1] "Glasoviti"; grčki: Ἀντίοχος Ἐπιφανὴς, fonetski: ænˈtɑi̯əkəs ɛˈpɪfəniːz; cca. 215. pr. Kr. - 164. pr. Kr.) bio je vladar Seleukidskog Carstva od 175. pr. Kr. do svoje smrti 164. pr. Kr. Bio je sin kralja Antioha III. Velikog i brat Seleuka IV. Filopatora. Pravo ime mu je bilo Mitridat; ime "Antioh" je preuzeo po dolasku na prijestolje.
Važni događaji za njegove vladavine su bili rat s Egiptom (dio Sirijskih ratova), koji je umalo doveo do osvajanja te zemlje i od koga potiče metaforički izraz "linija u pijesku" te ustanak židovskih Makabejaca.
Antioh je, kao ni jedan drugi helenistički vladar, imao sklonost rabiti božanske epitete kao Theos Epiphanes (grčki: ΘΕΟΣ ΕΠΙΦΑΝΗΣ što znači "Božja objava"), a nakon pobjede nad Egiptom se nazvao, Nikephoros (grčki: ΝΙΚΗΦΟΡΟΣ što znači "Pobjedonosni").[2] Njegovo ekscentrično ponašanje, kapriciozni potezi i ludilo su mu, pak, od strane suvremenika donijeli nadimak Epimanes ("Ludi"), odnosno igru riječi s njegovom titulom Epiphanes.[1][3]