Antiproton

Antiproton
Kvarkova struktura antiprotona.
Klasifikacija: Antibarion
Kompozicija: 2 gornja antikvarka, 1 donji kvark
Čestična statistika: Fermion
Međudjelovanje: Gravitacijsko, slabo, jako, elektromagnetsko
Simbol(i): p
Antičestica: Neutron
Teoretiziran: Otkriven pokusom
Otkriven: Emilio Segrè i Owen Chamberlain (1955.)
Masa: 938,2720813(58) MeV/c2[1]
Električni naboj: - 1 e
Magnetski moment: −2,7928473441(42) μB[2]
Spin: 1⁄2
Izospin: - 1⁄2

Antiproton (oznaka p) se od protona razlikuje po tom što ima suprotan električni naboj i što mu je magnetski moment suprotno orijentiran prema spinu. Antiprotoni su stabilni, ali obično su kratkotrajni, jer svaki sudar protona uzrokuje uništavanje obje čestice u navalu energije. Postojanje antiprotona ustanovili su pokusima s pomoću ubrzivača čestica bevatron (1955.) Emilio Segrè i Owen Chamberlain, za što su 1959. dobili Nobelovu nagradu za fiziku.

  1. Mohr, P.J.; Taylor, B.N. and Newell, D.B. (2015), "The 2014 CODATA Recommended Values of the Fundamental Physical Constants", National Institute of Standards and Technology, Gaithersburg, MD, US.
  2. Smorra, C.; Sellner, S.; Borchert, M. J.; Harrington, J. A.; Higuchi, T.; Nagahama, H.; Tanaka, T.; Mooser, A.; Schneider, G.; Bohman, M.; Blaum, K.; Matsuda, Y.; Ospelkaus, C.; Quint, W.; Walz, J.; Yamazaki, Y.; Ulmer, S. 2017. A parts-per-billion measurement of the antiproton magnetic moment. Nature. 550 (7676): 371–374. Bibcode:2017Natur.550..371S. doi:10.1038/nature24048. PMID 29052625

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy