Arno Allan Penzias | |
Rođenje | 26. travnja 1933. München, Njemačka |
---|---|
Smrt | 22. siječnja 2024. San Francisco, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Bell Labs |
Alma mater | Gradsko sveučilište u New Yorku, Sveučilište Columbia u New Yorku |
Poznat po | Kozmičko mikrovalno pozadinsko zračenje |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1978.) |
Portal o životopisima |
Arno Allan Penzias (München, 26. travnja 1933. – San Francisco, 22. siječnja 2024.) bio je američki astrofizičar njemačkog podrijetla. Kako mu je obitelj zbog židovskog podrijetla bila progonjena, kao dječak (1940.) emigrirao je u SAD. Od 1956. studirao na Sveučilištu Columbia u New Yorku, gdje je doktorirao (1962.), radeći na istraživanjima zračenja. Zaposlio se u Laboratorijima Bell u Holmdelu i posvetio se radioastronomskom istraživanju svemira, te je zajedno s R. W. Wilsonom sastavio prijamni sustav kojim je otkriveno takozvano pozadinsko zračenje svemira koje odgovara zračenju tvari na temperaturi 3 K preostaloj sa samih početaka stvaranja svemira (Veliki prasak). Za to otkriće obojica su (zajedno s P. L. Kapicom) dobili Nobelovu nagradu za fiziku (1978.).[1]