Arthur Leonard Schawlow | |
Rođenje | 5. svibnja 1921. Mount Vernon (New York), SAD |
---|---|
Smrt | 28. travnja 1999. Palo Alto, Kalifornija, SAD |
Državljanstvo | Amerikanac |
Polje | Fizika |
Institucija | Bellovi laboratoriji, Sveučilište Columbia u New Yorku, Sveučilište Stanford |
Alma mater | Sveučilište u Torontou |
Poznat po | Laserska spektroskopija |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1981.) |
Portal o životopisima |
Arthur Leonard Schawlow (Mount Vernon, 5. svibnja 1921. – Palo Alto, 28. travnja 1999.), američki fizičar. Studirao fiziku i matematiku na Sveučilištu u Torontu, no s prekidima, zbog ekonomske krize, nedostatka novca i ratnih okolnosti, kada je radio na razvoju mikrovalnih antena za radarske uređaje, doktorirao (1949.). Radio je na Sveučilištu Columbia u New Yorku, s C. H. Townesom bavio se istraživanjima koja su dovela do izuma lasera, radio u Bellovim laboratorijima u Murray Hillu (od 1951. do 1961.), bio profesor fizike na Sveučilištu Stanford (od 1961. do 1996.). Bavio se optičkom i mikrovalnom spektroskopijom, kvantnom elektronikom, nuklearnom rezonancijom i supravodljivošću. Godine 1981. je, s N. Bloembergenom, dobio Nobelovu nagradu za fiziku za doprinos razvoju laserske spektroskopije na osnovi kvantne mehanike. Iste je godine nagrađen i K. M. B. Siegbahn. Po Schawlowu su nazvani američka nagrada za laserska istraživanja (eng. Arthur L. Schawlow Prize in Laser Science) koja se dodjeljuje od 1991. i planetoid (10448 Schawlow). Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1970.).[1]