Back الجيش النمساوي المجري Arabic Сухапутныя сілы Аўстра-Венгрыі Byelorussian Exèrcit austrohongarès Catalan Rakousko-uherská armáda Czech Østrig-ungarske hær Danish Landstreitkräfte Österreich-Ungarns 1867–1914 German Αυστροουγγρικός Στρατός Ξηράς Greek Austro-Hungarian Army English Aŭstria-hungara armeo Esperanto Ejército austrohúngaro Spanish
| C. i kr. austrougarska vojska K. u. K. Heer Österreichisch-Ungarische Landstreitkräfte | |
|---|---|
 Ratna zastava Austro-Ugarske | |
| Aktivna | 1867. – 1918. |
| Država |  Austro-Ugarska
|
| Odanost |  Habsburška kuća
|
| Grana | c. i kr. vojska c. i kr. domobranstvo kr. ug. domobranstvo →kr. hr. domobranstvo |
| Vrsta | kopnene snage Austro-Ugarske |
| Veličina | 2,500.000 (1914) |
| Sjedište | Beč |
| Sudjelovanje u borbama | Zauzimanje BiH 1878. Prvi svjetski rat |
| Zapovjednici | |
| Vrhovni zapovjednik | Car Karlo I. (zadnji) |
| Načelnik Glavnog stožera | Hermann Kövess von Kövessháza (zadnji) |
| Istaknuti zapovjednici |
Franz Conrad von Hötzendorf Oskar Potiorek Svetozar Borojević |
Austrougarska vojska bila je kopnena sastavnica oružanih snaga Austro-Ugarske od 1867. do 1918. Sastojala se od Zajedničke vojske (c. i kr. vojska, njem. Gemeinsame Armee) novačene iz svih krajeva Monarhije te tri domobranstva:[1] c. i kr. domobranstva pod imenom Landwehr (za austrijski dio Monarhije), kr. ugarskog domobranstva pod imenom honvédség (za ugarski dio Monarhije) i hrvatsko-slavonskog domobranstva (za Kraljevinu Hrvatsku i Slavoniju). U slučaju rata pridruživao im se i dvojno podijeljeni pučki ustanak (njem. Landsturm).
Postrojbe Zajedničke vojske (kaiserlich und königliche Armee) ili k.u.k. postrojbe su uglavnom bile slabije uvježbane te su imale ograničen pristup novoj opremi, jer su vlade Austrije i Ugarske običavale izdašnije financirati postrojbe svog domobranstva umjesto ravnomjernog razvoja svih grana vojske. Pukovnije domobranstva, Landwehra i honvédséga su imale tri bojne, dok su pukovnije Zajedničke vojske imale četiri.
- ↑ István Deák: Der k. (u) k. Offizier 1848– 1918, Beč – Köln – Weimer, 1991., str. 72.
»Oba zakona predviđaju zajedničku vojsku i mornaricu podčinjenu državnom ratnom ministru, te tri domobranstva, naime austrijsko, ugarsko i hrvatsko-slavonsko (Die beiden Wehrgesetze sahen ein gemeinsames Heer und eine gemeinsame Marine unter einem Reichskriegsminister sowie drei Landwehren, nämlich eine östrreichische, eine ungarische und eine kroatisch-slawonische, vor.)«(István Deák)
