Autokracija

Autokracija (starogrč. αυτοκρατία, autos = vlastiti i krateín = vladavina; autokrator: »bezgranični gospodar«) označava, doslovno prevedeno, samo-vlast. Oblik je države i gospodstva, po kome državni poglavar spaja u svojoj ruci zakonodavnu, izvršnu i sudbenu vlast, nije vezan uz sudjelovanje niti uz ustavan nadzor ostalih državnih organa, pa u smislu nauka Machiavellijeva i Hobbesova vlada neograničeno. Njegovo je vladanje autoritarno samovladanje, kakvo se odrazuje u apsolutnoj monarhiji ili u trajnoj diktaturi. Zbog toga se naziv autokracije redovito uzimlje u istom značenju kao i apsolutizam.

Autokracija kao pojam obuhvaća stanoviti monopol jedne osobe ili manje skupine upravljača koja samovoljno upravlja državom. Ako tako upravljana država nastoji i uspijeva ostvariti potpuni nadzor nad društvom, govori se o totalitarizmu, koji je moguć samo u dovoljno industrijaliziranim društvima, gdje se gospodarski i društveni život dovoljno snažno povezuju u mrežu koju državna vlast može učinkovito nadzirati i njome upravljati.