Azimut (arap. as-sumūt: smjerovi, putovi, množina od as-samt) je koordinata nebeskog tijela u horizontskom koordinatnom sustavu ili drugim riječima kut između sjevera i pravca kretanja.
Astronomski azimut je kut mjeren na točki opažanja, polazeći od vertikalne ravnine koja prolazi nebeskim polom do vertikalne ravnine koja prolazi točkom opažanja. Mjeri se u ravnini obzora ili horizonta (ili ravnini njoj usporednoj), obično od juga preko zapada (u smjeru satne kazaljke), a označuje se s A ili α.
Geodetski azimut neke linije AB kut je na elipsoidu između tangente na meridijan točke A i tangente u točki A na geodetsku liniju koja prolazi točkama A i B (najkraće krivulje između dviju točaka na elipsoidu). Kut se mjeri obično od sjevera u smjeru satne kazaljke, ali ima zemalja s drugim pravilima. Za prelazak s astronomskoga na geodetski azimut valja poznavati komponente otklona vertikale na stajalištu.
Magnetski azimut kut je u ravnini obzora između vertikalne ravnine koja prolazi opažanim predmetom i vertikalne ravnine u kojoj se umiruje magnetna igla slobodno obješena u Zemljinu magnetskom polju, bez utjecaja nekog umjetnog magnetskog polja. Obično se kut mjeri od magnetskog sjevera u smjeru satne kazaljke. Kutna razlika između smjera meridijana i smjera (umirene) magnetne igle zove se magnetskom deklinacijom, a ovisi o položaju na Zemlji i o vremenu (zbog pomicanja Zemljinih magnetskih polova).[1]
Pomorski (navigacijski) azimut je kut što ga zatvara smjer iz motriteljeva oka prema nekom objektu sa sjevernim krajem sjeverojužnice (N).[2]
Mjeri se kao i kurs. Spojnica oko-objekt ucrtana na krati zove se azimutna crta.
Kutna visina ili visina je u astronomiji, uz azimut, jedna od koordinata u horizontskom koordinatnom sustavu.[3]