Beril

Beril
Tri vrste berila (s lijeva u desno): morganit, akvamarin i smaragd
Općenito
Kategorija	Silikati
Kemijska formula	${\displaystyle {\ce {Be3Al2Si6O18}}}$
Identifikacija
Molekularna masa	537,50
Boja	Zelena, žutozelena, plava, zelenoplava, žuta, ružičasta, crvena
Kristalni habitus	Dugoprizmatski, kratkostupićasti (ako sadrže Cs ili Rb)
Kristalni sustav	Šesterokutna kristalna rešetka
Sraslaci	Rijetki
Kalavost	Slaba po {0001}
Lom	Školjkast, ljušturast, neravan
Žilavost	Lomljiv
Mohsova tvrdoća	7,5 - 8
Sjaj	Staklast do smolast
Indeks loma	nω = 1,564–1,595 nε = 1,568–1,602
Optička svojstva	Jednoosna (-)
Dvolom	δ = 0,0040–0,0070
Pleokroizam	Slab do izrazit
Ogreb	Bijel
Gustoća	2,63 – 2,97 (prosjek 2,76)
Topljivost	Netopiv u kiselinama
Prozirnost	Proziran do slabo proziran
Reference	[1][2][3][4]

Beril (grč. βήρυλλος) je heksagonski (šesterokutni) mineral, berilijev alumosilikat, Be₃Al₂Si₆O₁₈. Obično je bezbojan, ali katkad i obojen. Razlikuju se obični (veliki mutni kristali) i dragi berili (prozirni kristali nježnih boja, cijenjeni kao drago kamenje), a najpoznatiji su:

• smaragd (zeleno obojen od kromova oksida),
• akvamarin (zelenkast i modar),
• ružičasti morganit,
• zelenkastožuti i žuti zlatni beril i
• heliodor (sadrži malo uranija, opalizira).

Beril je najvažniji mineral za dobivanje berilija. Dolazi gotovo redovito u pegmatitima (stijena koja se pojavljuje u obliku žila, leća, nepravilnih dajkova ili pločastih eruptivnih tijela, u matičnoj stijeni ili stijenama oko eruptiva.) granita, na primjer Moslavačke gore, te u škriljevcima.^[5]

Heksagonalni kristali berila veličinom mogu biti vrlo malih dimenzija pa sve do nekoliko metara. Beril ima školjkast Lom, tvrdoća mu je od 7,5-8, a specifična gustoća 2,63 do 2,80. Ima staklast sjaj i može biti proziran do poluproziran. Kalavost mu je slaba po baznom pinakoidu, a habitus mu je u obliku diheksagonske bipiramide. Čisti beril je bezbojan, ali vrlo često u sebi sadrži primjese pa su prisutni raznobojni varijeteti - bijeli, zeleni, plavi, žuti, crveni. Struktura mu se sastoji od međusobno povezanih šesteročlanih prstenova [Si₆O₁₈], koji su poredani jedni iznad drugih. Između tih prstenova nalaze se kanali u koje mogu ući kationi poput Na, K, Li, Cs, Ca, itd. ili čak molekula vode. Te strukturne primjese u kanalima određuju boju berila. Primjerci iz Brazila pokazuju asterizam. Danas je berile lako sintetski proizvesti, uz pomoć desetak različitih metoda.

1. ↑ Beryl. mindat.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 26. listopada 2007.
2. ↑ Beryl Mineral Data. webmineral.org. Inačica izvorne stranice arhivirana 12. svibnja 2008.
3. ↑ Beryl (PDF). Mineral Data Publishing. 2001. Inačica izvorne stranice arhivirana (PDF) 28. studenoga 2011.
4. ↑ 112 www.books.google.com
5. ↑ beril. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža