Bitka za Vukovar

Bitka za Vukovar
sukob: Domovinski rat

vodotoranj u Vukovaru - simbol patnje grada
Vrijeme 25. kolovoza – 22. studenog 1991.
Mjesto Vukovar, Hrvatska
Ishod pirova pobjeda snaga JNA[1][2]
Sukobljene strane
Jugoslavija:

Jugoslavenska narodna armija

Teritorijalna obrana Srbije
Srpska dobrovoljačka garda
Šešeljevci

Hrvatska:

Oružane snage Hrvatske

Hrvatska policija
HOS

Zapovjednici
Mladen Bratić
Života Panić
Mile Mrkšić
Goran Hadžić
Veselin Šljivančanin
Srpska dobrovoljačka garda Željko Ražnatović
Branko Borković
Mile Dedaković
Blago Zadro
Marko Babić
Robert Šilić
Jačina
stalno angažiranih 30.000;
u trenutku zauzimanja grada oko 80.000;
1600 tenkova i oklopnih transportera;
980 oruđa zemaljskog topništva;
350 protuzrakoplovnih topova sa 750 cijevi za djelovanje po zemaljskim ciljevima
oko 1800 do najviše 2000 ljudi u samom gradu;
pred sam pad grada, bilo je na širem području oko Vukovara na hrvatskoj strani uključeno do 6700 boraca;
26 tenkova i oklopnih transportera;
52 topa do 100 mm;
32 topa preko 100 mm;
1 VBR te 68 minobacača
Gubitci
Hrvatski izvori[3]:

poginulih vojnika
10.000-15.000
ranjenih vojnika
5000-10.000
materijalne šteta
400-600 uništenih tenkova i oklopnih vozila;
oko 20 uništenih zrakoplova i helikoptera


Srbijanski izvori[3]:


poginulih vojnika
1103
ranjenih vojnika
2500
materijalne šteta
110 uništenih tenkova i oklopnih vozila;
3 uništena zrakoplova (jedan pao uslijed kvara)

poginulih vojnika
(1) "Vukovarska brigada"
879[4]
(2) "Glavni sanitetski stožer"
450[5]
ranjenih vojnika
777[4]
poginulih civila
(1) "Davor Marijan"
1100[5]
(2) "Glavni sanitetski stožer"
1350[5]
(3) Opća bolnica Vukovar
1624[5]
ranjenih civila
2500[4]
5000[5]-7000 osoba zarobljeno

Bitka za Vukovar, također i Obrana Vukovara i Vukovarska tragedija,[6][7] bila je najveća i najkrvavija bitka u Domovinskom ratu. To je bila 87-dnevna opsada hrvatskog grada Vukovara koju je uspostavila Jugoslavenska narodna armija, uz pomoć srbijanskih paravojnih snaga od kolovoza do studenoga 1991. godine tijekom Domovinskog rata. Bitka je završena porazom mjesnoga Zbora narodne garde, velikim razaranjem Vukovara i brojnim umorstvima i progonom hrvatskoga stanovništva. U borbama u Vukovaru je poginulo oko 900 branitelja grada, a nakon zarobljavanja u masovnim ratnim zločinima još njih oko 600. Još oko 1000 hrvatskih branitelja izginulo je u borbama na širemu području oko Vukovara, koje su također predstavljale dio bitke. Poginulo je i oko 1000 civila, a oko 7000 hrvatskih vojnika i civila završilo je u zarobljeničkim logorima u Srbiji, gdje su pretežno bili izloženi zlostavljanjima, u nekim slučajevima vrlo svirepim.

Agresor je tijekom bitke za Vukovar, prema hrvatskim procjenama, izgubio oko 6000 vojnika, od ukupno oko 30 000 angažiranih pripadnika kopnene vojske koje su obuhvaćale najjače oklopne postrojbe kojima je JNA raspolagala. Od tih gubitaka, napadač je izgubio oko 2500 u borbama za sam grad. Srbijanski vojni podatci navode 1200 poginulih vojnika; u koji broj, koji ne obuhvaća ranjene vojnike, zacijelo nisu uračunati pripadnici raznih srbijanskih paravojnih postrojba.[8]

Iako je bitka predstavljala značajan vojni poraz i simbolički gubitak za Hrvatsku - koja nije povratila nadzor nad gradom do 1998. godine, ona je za JNA predstavljala tek Pirovu pobjedu. Naime, pokazalo se da po okončanju bitke JNA više nije bila sposobna za izvođenje daljnjega napada kojim bi se, spajanjem sa snagama Banjalučkoga korpusa, koje su već bile raspoređene u dijelu Zapadne Slavonije, omogućila okupacija čitave Slavonije, te daljnji prodor prema Varaždinu i glavnome gradu Hrvatske Zagrebu, kakav je bio plan JNA. Tako se uporna obrana Vukovara pokazala odsudnom u zaustavljanju glavnoga napada na Hrvatsku. Drama bitke ujedno je pomogla Hrvatska izboriti međunarodnu potporu za svoju neovisnost.[9] Do danas se žrtva Vukovara u Hrvatskoj poštuje kao jedan od ključnih trenutaka Domovinskoga rata.[10][11]

  1. Pogreška u citiranju: Nevažeća <ref> oznaka; nije zadan tekst za izvor Domovinski rat
  2. Woodward 1995., str. 258 Pogreška u predlošku harvnb: ne postoji izvor s oznakom: CITEREFWoodward1995 (pomoć)
  3. a b Dead Warriors Mislaid In The Political Haze. Inačica izvorne stranice arhivirana 16. srpnja 2011. Pristupljeno 25. lipnja 2010. journal zahtijeva |journal= (pomoć)
  4. a b c Heroes of Vukovar
  5. a b c d e Dražen Živić, Institut društvenih znanosti Ivo Pilar – Centar Vukovar, Vukovar Posljedice srbijanske agresije kao odrednica poslijeratne obnove i razvitka Vukovara, UDK: 338.246.88(497.5 Vukovar)"200", Pregledni rad, Primljeno: 07-01-2008.
  6. Skoko, Božo; Bagić, Dragan: Image Vukovara u hrvatskoj javnosti—15 godina nakon stradanja, u: Vukovar—hrvatska baština i perspektive razvoja, 2007., str. 167-180.
  7. Penava, Šimun. 2003. Bibliografija radova o Vukovaru u Domovinskom ratu. Scrinia Slavonica. 3 (1): 714-728
  8. Bitka za Vukovar. Alfa Zagreb. Inačica izvorne stranice arhivirana 23. veljače 2019. Pristupljeno 22. veljače 2019.
  9. Marijan, Davor. Listopad 2002. Bitka za Vukovar 1991. Scrinia Slavonica. 2: 367–402. Pristupljeno 18. studenoga 2019.
  10. Nikola Patković. 18. studenoga 2017. FOTO: 64.000 LJUDI U VUKOVARU OBILJEŽILO DAN SJEĆANJA U koloni i predsjednica: 'Puno će vode Dunavom proteći prije nego budemo prijatelji sa Srbijom'. Jutarnji list. Pristupljeno 18. studenoga 2019.
  11. HINA. 18. studenoga 2019. Počast žrtvama Vukovara i Škabrnje diljem Hrvatske. N1. Inačica izvorne stranice arhivirana 19. studenoga 2019. Pristupljeno 18. studenoga 2019.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy