Boemstvo je naziv za netipičan načina života, koji označava individualni stav ljudi prema postojećem društvenom stanju. Progresivnost boemstva očituje se u njegovoj pobuni protiv ustaljenih društvenih formi, traženju novih umjetničkih formi i neprestanoj borbi za slobodu umjetničkog izričaja. Boemi se često nalaze u društvu istomišljenika te su u potrazi za glazbenim, umjetničkim, književnim ili duhovnim formama. Boemi se često opisuju kao lutalice, avanturisti ili skitnice. Boemština je povijesni i književni izričaj iz 19. stoljeća koji sredinu mladih metropolitanskih umjetnika i intelektualaca, a posebno onih iz Latinske četvrti u Parizu, svrstava u kontekst siromaštva, gladi, idealizacije umjetnosti i odbojnosti prema novcu te zahvalnosti prema prijateljstvu. Na temelju ovog izričaja najrazličitije supkulture stvarnog svijeta često u prenesenom značenju dobivaju epitet "boemsko", a pogotovo (ali ne i isključivo) ako pokazuju obilježja prekarijata.
Izraz boem dolazi od francuske riječi La bohème, a sredinom 19. stoljeća i korištena je za opisivanje umjetnika, glumaca, glazbenika, pisaca i novinara koji su živjeli netipičnim načinom života u velikim europskim gradovima.[1]
Boemi su kroz povijest često bili opisani kao nekonvencionalni ili kao oni koji se protive političkim ili društvenim stajalištima, a svoje nezadovoljstvo i stajališta često su izražavali kroz slobodnu ljubav i štedljivost. U suštini, živjeli su jednostavnim životom ili životom u kamperima bez stalnog zaposlenja i prihoda. Ekonomski privilegiraniji, bogatiji ili čak aristokratski boemski krug ponekad se naziva haute bohème[2] (doslovno "gornja boema").[3]
La bohème bio je uobičajeni izraz za Rome u Francuskoj, odnosno za nomade porijeklom iz Češke, a za koje se smatralo da su stigli u Francusku u 15. stoljeću preko Boemije. Boemstvo i njegov pridjev boemski u ovom specifičnom kontekstu nisu povezani s domaćim stanovnicima povijesne regije Češke (Česima).[4]