Bohrov model atoma

Bohrov model atoma je dopuna Rutherfordovog modela atoma s dva postulata i time je uspio objasniti strukturu elektronskog omotača i procese emisije i apsorpcije svjetlosti. Ideju kvantizacije, koju su M. Planck i A. Einstein uveli za elektromagnetsko zračenje (foton), N. Bohr je primijenio na Rutherfordov planetni model vodikova atoma i objašnjavajući izmjerene valne duljine u spektru atomskoga vodika izveo načelo korespondencije koje povezuje klasičnu fiziku i kvantnu fiziku. U tu svrhu postavio je hipotezu da se elektron može gibati oko atomske jezgre samo po onim kružnim putanjama za koje je kutna količina gibanja cjelobrojni višekratnik veličine h/2π, gdje je h Planckova konstanta.^[1] Na taj način dobio je fizikalnu sliku atoma koja se naziva Bohrov model atoma. U tom modelu elektron se može gibati oko jezgre samo po kružnim putanjama određenih polumjera: r₁ = a, r₂ = 4 a, r₃ = 9 a, i tako dalje, ili općenito po putanjama polumjera r_n = n²a, gdje je a = 0,53 · 10^–10 m (Bohrov radijus) i n je cijeli broj. Energija vodikova atoma u stanju s polumjerom r_n = n²a iznosi E_n = –13,6 eV.^[1]

Vodikov atom emitira kvant elektromagnetskog zračenja (foton), kada elektron prelazi s neke više, n-te Bohrove putanje energije E_n, na neku nižu m-tu energije E_m, i pritom emitira foton energije:

${\displaystyle E_{nm}=E_{n}-E_{m}}$

Iako se poslije pokazalo da Bohrov model može objasniti samo spektar vodikova atoma, imao je golemu važnost u razvoju fizike kao prvi pokušaj da se ideja o kvantizaciji primijeni na atome.^[1]

1. ↑ ^{a b c} Bohr, Niels. Hrvatska enciklopedija. Leksikografski zavod Miroslav Krleža. 2015.