Cementit

Prikaz kristalne rešetke cementita. Atomi željeza su plave boje.
Stabilni dijagram stanja (fazni dijagram) željezo – ugljik prikazuje uvjete pod kojim je cementit (željezov karbid – Fe3C) stabilan.
Udio kristalnih struktura u čeliku i lijevanom željezu.
Krivulja hlađenja čistog željeza.
Kada se metalni meteoriti poliraju i jetkaju, pokazuju poznate Widmanstättenove figure.
Brzina hlađenja čelika.
Prikaz martenzita kod niskolegiranog čelika 42CrMo4 (AISI 4140).
Prikaz bainita kod smirenog (dezoksidiranog) čelika.

Cementit ili željezov karbid (Fe3C) je vrlo tvrd i krt kemijski spoj, sastojina je tehničkog željeza koja uzrokuje njegovu tvrdoću. To je metastabilan intersticijski spoj (ugljik se otapa u čvrstom željezu jer su njegovi atomi puno manji), koji sadrži 6,67% ugljika (masenih udjela). On je tvrd i krhak, tvrdoća je oko 850 HV (tvrdoća po Vickersu), te ima vlačnu čvrstoću oko 750 N/mm2. To je ujedno najtvrđa faza u čeliku, a samostalno se određuje kao keramika.[1]

Cementit ima feromagnetična svojstva do Curiejeve temperature, koja iznosi oko 480 K (207 ºC), a nakon toga postaje paramagnetičan. Paramagnetične tvari su one tvari u kojima atomi ili molekule imaju nesparene elektrone, a vanjsko magnetsko polje ih privlači.

Prirodni cementit ili željezov karbid (Fe3C) se može pronaći (s minimalnim količinama nikla i kobalta) u metalnim meteoritima ili sideritima, gdje se naziva kohenit, prema njemačkom mineralogu Emilu Cohenu, koji ga je prvi opisao.

  1. [1]Arhivirana inačica izvorne stranice od 4. srpnja 2014. (Wayback Machine) "Fizikalna metalurgija I", dr.sc. Tanja Matković, dr.sc. Prosper Matković, www.simet.unizg.hr, 2011.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy