Back Амшын Еиқәа Abkhazian Хы ШӀуцӀэ ADY Swartsee Afrikaans Schwarzes Meer ALS ጥቁር ባሕር Amharic Mar Negra AN Euxinus ANG काला सागर ANP البحر الأسود Arabic ܝܡܐ ܐܘܟܡܐ ARC
| Crno more | |
|---|---|
| More | |
 Satelitska snimka | |
 Zemljovid Crnoga mora | |
| Položaj | |
| Koordinate | 44°0′0″N 35°0′0″E / 44.00000°N 35.00000°E |
| Smještaj | Jugozapadna Azija, Istočna i Jugoistočna Europa |
| Države | |
| Fizikalne osobine | |
| Površina | 436402 km2 |
| Duljina | 1175 km |
| Širina | 615 km |
| Dubina | |
| • Prosječna | 1253 m |
| • Najveća | 2212 m |
| Duljina obale1 | 4340 km |
| Zapremina | 547000 km3 |
| Temperatura | |
| • Najmanja | −1 °C |
| • Najveća | 28 °C |
| Salinitet | 18 − 22,5 ‰ |
| Rijeke i otoci | |
| Površina slijeva | 2400000 km2 |
| Pritoci | Dnjepar, Dnjestar, Dunav, Kizil |
| Otoci | >10 |
  Crno more Crno more na zemljovidu Europe  1 Duljina obale nije dobro definirana mjera.
| |
,_with_skyline_of_Batumi_on_the_horizon.jpg)
_01.jpg)
Crno more unutarnje je more smješteno između Europe i Azije, istočno od Balkana, južno od Istočnoeuropske nizine, zapadno od Kavkaza te sjeverno od Anatolije. Obalne zemlje Crnoga mora jesu Turska, Bugarska, Rumunjska, Ukrajina, Rusija i Gruzija. U nj se slijeva nekoliko velikih rijeka, a od njih su najvažnije Dunav, Dnjepar i Don, stoga Crnomorski sliv obuhvaća dijelove teritorijā dvadeset četiriju zemalja Europe.[1]
Površina Crnoga mora iznosi 436 400 km² (ne uključujući Azovsko more)[2] zapremine 547 000 km³,[3] a najveća je dubina 2212 m.[4] U geološkom smislu većina njegove obale raste u visinu što je oblikovalo Pontijsko gorje na jugu, Kavkasko gorje na istoku i Krimsko gorje na sjeveru. Na zapadu je obala uglavnom nizinska s naplavnim područjima u podnožju niskih planina kao što je Strandža u Bugarskoj, Rt Emine, najistočnija točka planine Balkan, te Dobrudžanska visoravan znatno sjevernije. Najveća dužina morske površine u smjeru istok-zapad jest 1175 km.[5] Najvećim obalnim gradovima Crnoga mora (u smjeru kazaljke na satu od Bospora) smatraju se Burgas, Varna, Constanța, Odesa, Sevastopolj, Novorosijsk, Soči, Batumi, Trabzon i Samsun.
Crno more ima pozitivnu vodnu bilancu, što znači da se više vode ulijeva u njega nego što se izlijeva. Zbog toga fenomena oko 300 km³ vode godišnje otječe kroz Bospor i Dardanele u Egejsko more.[6] Premda je neto bilanca protoka vode kroz Bospor i Dardanele takva da dio izlazi iz Crnog mora, voda općenito teče u obama smjerovima istovremeno. Gušća i slanija voda iz Egejskoga mora utječe u Crno more na većim dubinama, a manje slana voda istječe iz Crnoga mora u površinskom sloju stvarajući značajan i trajan sloj duboke vode koja ne otječe niti se miješa i stoga je vrlo siromašna kisikom (anoksične vode). Ovaj anoksični sloj omogućio je očuvanje drvenih ostataka brodovlja iz drevnih brodoloma koji su pronađeni u Crnome moru.
Vode Crnoga mora kroz turske tjesnace i Egejsko more na posljetku se ulijevaju u Sredozemno more. Bosporski tjesnac povezuje Crno more s malim Mramornim morem koje je pak povezano s Egejskim morem preko tjesnaca Dardaneli. Na sjeveru je Kerčkim tjesnacem Crno more povezano s Azovskim morem.
Razina vode značajno se mijenjala tijekom geoloških razdobalja. Zbog ovih promjena u razini vode okolni šelf i povezani obalni pojas ponekad su bili suho tlo. Pri određenu povećanju vodostaja tijekom geoloških razdobalja uspostavljaju se veze s okolnim vodenim masama. Upravo preko najaktivnije od ovih veza, Bospora i Dardanela, Crno se more spaja sa svjetskim morima. Tijekom geoloških razdoblja kada ova hidrološka veza nije bila prisutna Crno more bilo je endoreični bazen, koji je djelovao neovisno o globalnome oceanskom sustavu (slično današnjemu Kaspijskom moru). Trenutno je razina vode u Crnom moru relativno visoka, pa se vodena masa izmjenjuje s onom iz Sredozemlja. Crnomorsku podmorsku rijeku čini struja posebno slane vode koja teče Bosporskim tjesnacom duž cijeloga morskog dna Crnoga mora i prva je otkrivena te vrste. Crno more također je i značajno poprište geopolitičkih, teritorijalnih te ekonomskih sukoba i napetosti.
- ↑ "Black Sea Geography, Oceanography, Ecology, History". Inačica izvorne stranice arhivirana 22. veljače 2018. Pristupljeno 18. veljače 2018.
- ↑ Surface area—Black Sea Geography. University of Delaware College of Marine Studies. 2003. Pristupljeno 3. travnja 2014.
- ↑ Murray, J. W.; Jannasch, H. W.; Honjo, S; Anderson, R. F.; Reeburgh, W. S.; Top, Z.; Friederich, G. E.; Codispoti, L. A.; Izdar, E. 30. ožujka 1989. Unexpected changes in the oxic/anoxic interface in the Black Sea. Nature. 338 (6214): 411–413. Bibcode:1989Natur.338..411M. doi:10.1038/338411a0. ISSN 0028-0836
- ↑ Maximum depth—Europa – Gateway of the European Union website. Environment and Enlargement – The Black Sea: Facts and Figures. Inačica izvorne stranice arhivirana 14. studenoga 2008.
- ↑ World and Its Peoples. Marshall Cavendish. 21. srpnja 2010. str. 1444. ISBN 978-0-7614-7902-4 Prenosi Internet Archive.
Black Sea 1175 km east west.
- ↑ Miladinova, S.; Stips, A.; Garcia‐Gorriz, E.; Macias Moy, D. Srpanj 2017. Black Sea thermohaline properties: Long‐term trends and variations. Journal of Geophysical Research: Oceans. 122 (7): 5624–5644. Bibcode:2017JGRC..122.5624M. doi:10.1002/2016JC012644. ISSN 2169-9275. PMC 5606501. PMID 28989833