Dion Kasije Kokcejan

Dion Kasije Kokcejan (starogrčki: Δίων ὁ Κάσσιος, latinski^[1][2] Lucius Cassius Dio Cocceianus) (o. 155. – o. 235.), autor je Rimske povijesti (Ρομαικε ιστοριa) u 80 knjiga u kojoj je nakon 22 godine proučavanja opisao događaje od Enejina dolaska u Italiju do smrti cara Septimija Severa.

Prvih četrdeset knjiga obuhvaćalo je razdoblje do Cezara i Pompeja, sljedećih dvadeset do Klaudijeve smrti, a posljednjih dvadeset do smrti Septimija Severa. Od tog je djela do nas stigao tek manji dio u sačuvanim knjigama XXXVI. – LX s manjim lakunama, te veći ostatci LXXIX. i LXXX. knjige. U sačuvanim knjigama opisano je razdoblje kraja Rimske republike i početka Rimskog Carstva. Srećom, od knjiga LXI. – LXXX. sačuvani su sažeti prikazi bizantskog redovnika Ksifilina iz XI. st., te izvatci kod Zonare (12. st.).

Dion Kasije Kokcejan je bio sin rimskog senatora Kasija Apronianusa. Rodio se u maloazijskom gradu Niceji u pokrajini Bitiniji. Bizantska tradicija smatra da je Dionova majka bila kćerka ili sestra grčkog povjesničara, oratora, i filozofa Diona Krizostoma, iako je to kasnije osporavano. Iako rimski građanin, bio je podrijetlom Grk i pisao je grčkim jezikom.

Unatoč određenim zamjerkama Dionovu stilu, ono što je od njegova djela došlo do nas predstavlja izrazito vrijedan izvor za povijest carskog doba.

1. ↑ Dionovo ime: L'Année épigraphique 1971., 430 = Κλ΄ Κάδδιος Δίων. Roman Military Diplomas, Roxan, 133 = L. Cassius Dio.
2. ↑ Alain Gowing, koji je uređivao Diona Kasija, argumentirao je da je nedovoljan dokaz za Cocceianusa te da je askripcija bizantsko brkanje s Dionom Krizostomom za kojeg Plinije navodi da se zvao Cocceianus.