Duh (prikaza)

Macbethu se prikazuje lik duha, slika Théodorea Chassériaua, 19. st.

Duh (prikaza, priviđenje, avet, sablast, utvara) u pučkom vjerovanju i znanstvenoj fantastici, bestjelesna prikaza umrle osobe, iz nekog razloga sputana i osuđena na ovozemaljsko prekogrobno bivstvovanje, bez mogućnosti da pronađe svoj mir. Priče o duhovima raširene su u svim kulturama i civilizacijama, a spominju se još među budističkim tekstovima u drevnoj Indiji.[1] Ako su vidljivi, najčešće se opisuju kao prozirni, blijedi i mutni obrisi ljudskog obličja.

Tijekom stoljeća poznati su bili praktični postupci prizivanja duhova, poput nekromancije ili od 19. stoljeća spiritizma, kada se na zakazanim seansama, uz prisustvo medija, prizivalo duše umrlih. Jednako tako, različita religijska vjerovanja i običaji propisuju određene rituale, molitve i magijske postupke kojima se nastojalo uspokojiti nemirne duše i poslati ih na onaj svijet. Vjeruje se da takve nemirne duše obitavaju na određenim lokacijama, pa se često govori o ukletim kućama, brodovima i slično.

  1. Milinković, Aleksandar, Mali leksikon okultizma, str. 30.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy