Elektroliza

Oprema za prikaz elektrolize sa spojenim elektrodama pod naponom električne struje.
Hofmannov aparat za elektrolizu vode spojen s izvorom istosmjerne struje.
Hidratacija (solvatacija) natrijeva kationa molekulama vode.
Primjer elektroplatiranja nekog metala (Me) s bakrom u kupki bakrenog sulfata (bakrenje).

Elektroliza je elektrokemijska reakcija razlaganja ili razgradnje elektrolita djelovanjem električne struje. Ako se u otopinu ili talinu elektrolita urone elektrode spojene s izvorom istosmjerne električne struje, ioni nastali elektrolitskom disocijacijom bit će privučeni elektrodom suprotna naboja. Negativno nabijeni ioni ili anioni putovat će prema pozitivnoj elektrodi ili anodi, a pozitivno nabijeni ioni ili kationi prema negativnoj elektrodi ili katodi. Na elektrodama se ioni izbijaju i izlučuju kao atomi ili kao molekule. Pritom anioni predaju anodi višak elektrona (oksidacija), a istodobno na katodi kationi primaju jednaku količinu elektrona (redukcija). Tako se posredovanjem iona elektricitet prenosi s jedne elektrode na drugu, pa kroz otopinu ili talinu teče električna struja. Često se anodni i katodni prostor odjeljuju poroznom membranom kako bi se u otopini spriječile moguće reakcije među proizvodima elektrolize.

Elektroliza je vrlo važna u metalurškom dobivanju mnogih metala iz njihovih mineralnih sirovina ili ruda (elektrometalurgija). Tako se dobivaju alkalijski metali, zemnoalkalni metali, aluminij, cink, klor, vodik, kisik, alkalijske lužine i soli hipokloriti, klorati i drugo, rafiniraju se bakar, srebro, aluminij i plemeniti metali. Elektroliza je i osnova galvanotehnike i elektroplatiranja, a primjenjuje se i u analitičkoj kemiji (elektroanaliza).[1]

  1. elektroliza, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, enciklopedija.hr, 2017.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy