Elektroskop

Elektroskop je uređaj ili mjerni instrument kojim se može pokazati je li neko tijelo električki nabijeno.^[1] Sastoji se od kućišta (najčešće metalnoga) i metalne šipke koja na jednom kraju (izvan kućišta) ima metalnu kuglu ili pločicu, a na drugome (u kućištu) obješena dva tanka metalna listića. Šipka je na kućište pričvršćena s pomoću izolatora. Ako se kuglica elektroskopa dodirne nekim naelektriziranim tijelom, šipka će se nabiti elektricitetom, pa i listići na njezinu kraju. Budući da su listići nabijeni istom vrstom elektriciteta, međusobno će se odbijati i razmaknuti. Razmak listića to je veći što je veća količina naboja dovedena na kuglicu elektroskopa. Elektroskop sa zlatnim listićima prvi je konstruirao engleski svećenik Abraham Bennet 1787. U praktičnoj su upotrebi danas elektroskopi s umjerenom (baždarenom) skalom otklona, na kojoj se direktno čita napon, odnosno električni naboj, ovisno o izvedbi. Takvi elektroskopi zovu se elektrometri ili elektrostatski voltmetri. Zbog velike osjetljivosti elektrometri se upotrebljavaju kao dozimetri za mjerenja u nuklearnoj fizici (ionizacija), a i za mjerenja vrlo visokih napona. Elektrometri mogu biti izvedeni na razne načine: Braunov s jednim listićem, Wulfov s dvjema nitima od kvarca, Thomsonov kvadratni elektrometar i tako dalje.^[2]

1. ↑ Prof. Velimir Kruz. 1969. Tehnička Fizika (Technical Physics). Školska Knjiga, Zagreb. str. 259
2. ↑ elektroskop, [1] "Hrvatska enciklopedija", Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, 2015.