Emajl je u prah mljeveno staklo koje se taljenjem veže za metalnu podlogu pri temperaturi od 750-850 stupnjeva (pokrovni emajl na čeličnom limu), odnosno 800-900 stupnjeva (temeljni emajl na čeličnom limu).[1] Prah se tali, te po hlađenju nastaje čvrsta staklena prevlaka na metalnoj površini. Ako se staklom prevlači staklena ili keramička podloga, tada je riječ o glazuri. Tehnologija emajliranja vrlo je stara i kroz povijest je korištena u izradi nakita, te u primijenjenoj umjetnosti. Tijekom 19. stoljeća počela se koristiti i u industrijske svrhe, i to ponajprije u proizvodnji posuđa.