Etimologija

Etimologija ili iskonoslovlje (gr. ἔτυμον, étymon „pravo značenje”, od ἔτυμος, etymos „pravi” i λόγος, lógos „riječ”) jest grana jezikoslovlja koja proučava porijeklo riječi.

Riječi mijenjaju oblik i značenje kroz stoljeća, a mogu se i posuđivati iz drugih jezika, moguće u promijenjenom obliku (izvorišne riječi zovu se etimoni). Proučavajući stare tekstove i uspoređujući s drugim jezicima, etimolozi pokušavaju rekonstruirati povijest riječi: kada su ušle u jezik, iz kojeg izvora te kako su se mijenjali njihov oblik i značenje.

Etimolozi također pokušavaju rekonstruirati podatke o jezicima o kojima nemamo nikakvih direktnih informacija (primjerice tekstova). Uspoređujući riječi u srodnim jezicima, mogu se izvesti zaključci o njihovom zajedničkom pretku. Tako se pokušava se rekonstruirati i indoeuropski prajezik.

Riječi mogu biti izvedene od drugih riječi (npr. prah > prašina, dugačko > duga, dah > duh, usta > ušće, glas > glazba, pjevati > pijetao, dim > dimnjak, skakati > skakavac, pusto > pustinja, tvrdo > tvrđava, vrtjeti > vrat, život > životinja, vijek > vječno, trag > tražiti, val > valjati, puhati > pušiti, vijenac > vjenčanje, vrh > vrhnje, kazati > kazalište, nisko > nizina) ili složenice (zastava < za- + staviti, podne < pola + dan, trokut < tri + kuta).

Etimologija je važna kod usporedbe jezika jer riječi mogu biti stvorene po različitoj logici. Tako engleska riječ rainbow „duga” (rain 'kiša' + bow 'luk') ne odgovara za usporedbu hrvatskoj riječi duga izvedenoj od dugačko ili kukac od kuka (zbog toga što imaju po dvije kukice na svakoj nozi) engleskomu insect koje je došlo iz srednjovjekovnoga francuskog, ali originalno od latinskoga insectus (što nema značenje 'kukac') od in 'u' i sectus 'rezan' (zbog izgleda oklopa).