Evolucija

Ovo je glavno značenje pojma Evolucija. Za druga značenja pogledajte Evolucija (razdvojba).

Evolucija (lat. evolutio, »razvoj, razvitak«) je naziv za proces zbog kojeg dolazi do promjena nasljednih osobina bioloških populacija tijekom velikog broja uzastopnih generacija.[1][2] Nasljedne osobine određuju geni koji se od predaka prenose na potomstvo tijekom razmnožavanja. Unutar populacije organizama obično postoje razlike između jediniki kao posljedica mutacije, genske rekombinacije i drugih izvora genskih varijacija.[3] Evolucija se javlja kad evolucijski procesi poput prirodnog odabira (uključujući i spolni odabir) i genskog pomaka postepeno, tijekom duljeg razdoblja, dovode do toga da neke varijacije, odnosno karakteristike jedinki, postaju češće ili rjeđe unutar neke populacije.[4] Evolucijski procesi dovode do bioraznolikosti na svakom stupnju biološke organizacije, uključujući stupnjeve vrsta, individualnih organizama i molekula.[1][5]

Neprestano formiranje novih vrsta (specijacija), promjene unutar vrsta (anageneza) i nestanak vrsta (izumiranje) tijekom cijele evolucijske povijesti života na Zemlji obilježeno je pojavom brojnih zajedničkih morfoloških i biokemijskih osobina organizama, uključujući i međusobno identične sekvence DNK.[6] Ove zajedničke osobine su sličnije među vrstama koje dijele nedavnog zajedničkog pretka i mogu se koristiti kako bi rekonstruirali biološko "stablo života" zasnovano na evolucijskim poveznicama (filogenetika) koristeći kako postojeće žive vrste tako i fosile. Fosilni zapisi u sebi uključuju prikaz progresije u razvoju živoga svijeta od ranog biogenog grafita,[7] preko fosila mikrobnih naslaga,[8][9] do fosiliziranih višestaničnih organizama. Svi danas postojeći oblici bioraznolikosti su oblikovani procesima specijacije, ali i izumiranja.[10]

Iako način djelovanja evolucije stvara privid svrhovitosti ili usmjerenosti ka cilju samog procesa prirodnog odabira koji naizgled ciljano stvara i prilagođava nužne osobine organizma funkcionalnoj ulozi koju obavljaju (telenomija),[11] prethodni stavovi i razmišljanja o evoluciji, kao što su ortogeneza, evolucionizam te druge hipoteze o "prirodnom" smjeru evolucijskog procesa u smislu stalnog trenda uvećanja kompleksnosti živih organizama, postaju suvišne i više se ne smatraju znanstvenima.[12]

Darwinove zebe su 14 srodnih vrsta ptica pjevica pronađenih na Galápagosu i Kokosovim otocima i zauvijek će ostati zapamćene u povijesti znanosti zbog uloge koje su imale u Darwinovom otkriću teorije evolucije putem prirodne selekcije. Ekvivalent su Newtonovoj jabuci u fizici.

Sredinom 19. stoljeća Charles Darwin je postavio znanstvenu Teoriju evolucije putem prirodnog odabira koju je objavio u svojoj knjizi Postanak vrsta (1859.) te ga zbog toga danas smatramo ocem kako Teorije o evoluciji tako i moderne biologije. Iako Teorija evolucije ne objašnjava kako je život nastao, u potpunosti objašnjava svu raznolikost života koju danas susrećemo i smatra se najvažnijom teorijom iz područja znanosti o životu na kojoj se temelje sva suvremena istraživanja i znanstvene spoznaje u biologiji. Iz temeljnih postulata teorije evolucije nužno proizlazi i teorija o zajedničkom porijeklu odnosno pretpostavlja postojanje posljednjeg univerzalnog zajedničkog pretka, životnog oblika koji je živio prije 3.5 - 3.8 milijardi godina i koji predak svim danas poznatim živim vrstama.[7][8][9][13][14][15] Teoriju o univerzalnom zajedničkom porijeklu je također prvi formulirao Darwin.

Početkom 20. stoljeća moderna evolucijska sinteza je integrirala klasičnu genetiku Gregora Mendela s Darwinovom Teorijom evolucije putom prirodnog odabira kroz disciplinu populacijske genetike, a ključna važnost prirodnog odabira kao uzroka procesa evolucije je prihvaćena u svim granama biologije. Znanstvenici i dalje nastavljaju proučavati različite aspekte evolucijske biologije postavljajući i testirajući nove hipoteze, stvarajući nove matematičke modele teorijske biologije, kao i biološke teorije, koristeći empirijske podatke, te i dalje provode opsežne eksperimente na terenu i u laboratoriju kako bi proučili i opisali evolucijske procese i mehanizme. U suvremenoj znanosti četiri najčešće spominjana evolucijska mehanizma su su prirodan odabir (uključujući i spolni odabir), genski pomak, mutacije i genski tok. Mutacije i genetski tok uzrokuju varijacije, a prirodni odabir i genski pomak ih probiru.[16]

U smislu praktične primjene, naše razumijevanje evolucije je bilo ključno u razvoju brojnih novih znanstvenih disciplina kao i industrijskih polja primjene stečenih spoznaja o evoluciji, uključujući posebno poljoprivredu, ljudsku i veterinarsku medicinu, kao i znanost o životu uopće.[17][18] Otkrića u evolucijskoj biologiji značajano su utjecala ne samo na tradicionalne znanstvene discipline na polju biologije nego i na druge akademske discipline, uključujući biološku antropologiju, evolucijsku psihologiju pa čak i na informacijske znanosti, a posebno na razvoj umjetne inteligencije i primjenu genetskih i općenito evolucijskih algoritama nastalih na principima Darwinove Teorije evolucije na rješavanje problema optimizacije u računalnim znanostima.[19][20]

  1. a b Hall, Brian K. (Brian Keith), 1941-. 2008. Strickberger's evolution : the integration of genes, organisms and populations (pdf) (engleski) 4th izdanje. Jones and Bartlett. Sudbury, Mass.. str. 4. ISBN 978-0-7637-0066-9CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  2. Evolution Resources. National Academies of Sciences, Engineering, and Medicine. 2016. Inačica izvorne stranice arhivirana 3. lipnja 2016.
  3. Futuyma, Douglas J. 2017. 4. Evolution 4. izdanje. Sunderland, Massachusetts U.S.A. str. 79–102. ISBN 978-1-60535-605-1
  4. Scott-Phillips, Thomas C.; Laland, Kevin N.; Shuker, David M.; Dickins, Thomas E.; West, Stuart A. 68. Evolution: The Niche Construction Perspective: A Critical Appraisal (engleski). Wiley. str. 1231–1243CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  5. Voet, Donald. 2016. Fundamentals of biochemistry : life at the molecular level (engleski) 5. izdanje. Hoboken, NJ. str. 1–22. ISBN 978-1-118-91840-1
  6. Futuyma, Douglas J., 1942-. Evolution Fourth izdanje. Sunderland, Massachusetts U.S.A. ISBN 978-1-60535-605-1CS1 održavanje: više imena: authors list (link)
  7. a b Ohtomo, Yoko; Kakegawa, Takeshi; Ishida, Akizumi; Nagase, Toshiro; Rosing, Minik T. 8. prosinca 2013. Evidence for biogenic graphite in early Archaean Isua metasedimentary rocks. Nature Geoscience. doi:10.1038/ngeo2025. Pristupljeno 9. prosinca 2013.
  8. a b Borenstein, Seth. 13. studenoga 2013. Oldest fossil found: Meet your microbial mom. AP News. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  9. a b Noffke, Nora; Christian, Daniel; Wacey, David; Hazen, Robert M. 8. studenoga 2013. Microbially Induced Sedimentary Structures Recording an Ancient Ecosystem in the ca. 3.48 Billion-Year-Old Dresser Formation, Pilbara, Western Australia. Astrobiology (journal). doi:10.1089/ast.2013.1030. ISSN 1557-8070. Pristupljeno 15. studenoga 2013.
  10. Evolutionary progress. University of Chicago Press. Chicago. 1988. ISBN 0-226-58692-8
  11. Darwin, Charles. On the Origin of Species by Means of Natural Selection, or the Preservation of Favoured Races in the Struggle for Life
  12. Moore, Randy. 2010. Chronology of the evolution-creationism controversy. Greenwood Press/ABC-CLIO. Santa Barbara, Calif.. ISBN 978-0-313-36287-3
  13. Theobald, D. L.I. 2010. A formal test of the theory of universal common ancestry. Nature. 465 (7295): 219–22. Bibcode:2010Natur.465..219T. doi:10.1038/nature09014. PMID 20463738
  14. Doolittle, W. F. 2000. Uprooting the tree of life (PDF). Scientific American. 282 (6): 90–95. doi:10.1038/scientificamerican0200-90. PMID 10710791. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. siječnja 2011. Pristupljeno 3. veljače 2014..
  15. Glansdorff, N.; Xu, Y; Labedan, B. 2008. The Last Universal Common Ancestor: Emergence, constitution and genetic legacy of an elusive forerunner. Biology Direct. 3: 29. doi:10.1186/1745-6150-3-29. PMC 2478661. PMID 18613974.
  16. Scott-Phillips, T. C.; Laland, K. N.; Shuker, D. M.; Dickins, T. E.; West, S. A. 2014. The Niche Construction Perspective: A Critical Appraisal. Evolution. 68: 1231–1243. doi:10.1111/evo.12332. PMC 4261998. PMID 24325256. Inačica izvorne stranice arhivirana 28. veljače 2016. Evolutionary processes are generally thought of as processes by which these changes occur. Four such processes are widely recognized: natural selection (in the broad sense, to include sexual selection), genetic drift, mutation, and migration (Fisher 1930; Haldane 1932). The latter two generate variation; the first two sort it.
  17. NAS 2008, pp. R11–R12Arhivirana inačica izvorne stranice od 22. prosinac 2014. (Wayback Machine)
  18. NAS 2008, p. 17Arhivirana inačica izvorne stranice od 30. lipanj 2015. (Wayback Machine)
  19. Moore, Randy; Decker, Mark; Cotner, Sehoya. 2010. Chronology of the Evolution-creationism Controversy (engleski). ABC-CLIO. ISBN 978-0-313-36287-3
  20. Futuyma, Douglas J., ur. 1999. Evolution, Science, and Society: Evolutionary Biology and the National Research Agenda (PDF) (Executive summary). Office of University Publications, Rutgers, The State University of New Jersey. New Brunswick, NJ. OCLC 43422991. Inačica izvorne stranice (PDF) arhivirana 31. siječnja 2012. Pristupljeno 24. studenoga 2014.

From Wikipedia, the free encyclopedia · View on Wikipedia

Developed by Tubidy