Finski jezik

Finski jezik
suomi – suomen kieli
Države	Finska Estonija Švedska Norveška Rusija
Regije	Uglavnom Sjeverna Europa
Etnicitet	Finci
Govornici	oko 5 milijuna[1]
Razredba	uralski  ugro-finski   finski    baltofinski     finski
Službeni status
Služben u	Finska EU
Ustanova	Kotimaisten kielten keskus (Institut za jezike Finske)
Jezični kôd
ISO 639-1	fi
ISO 639-2	fin
ISO 639-3	fin
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima)

Finski jezik (fin. suomi ili suomen kieli) uralski je jezik finske skupine kojim govori većina stanovništva Finske te etnički Finci van države. Jedan je od dva službena jezika Finske uz švedski jezik. U Švedskoj je službeno priznat manjinski jezik, a njemu najsrodniji jezici (po nekim stajalištima i dijalekti finskoga) meänkieli i kvenski službeno su priznati kao manjinski jezici skupina etničkih Finaca u Švedskoj, u Tornedalenu, i Norveškoj, u Finnmarku, zasebno.

Finski se tipološki opisuje kao aglutinativni jezik^[2] s gotovo isključivo sufiksalnom tvorbom. Imenice, pridjevi, zamjenice i brojevi se sklanjaju, a glagoli sprežu ovisno o ulozi u rečenici. Rečenice obično prate red riječi u rečenici prema predlošku subjekt – predikat – objekt, no bogat morfološki sustav omogućuje proizvoljan red riječi kako bi se ostvarilo drugačija značenja i strukturu prijenosa informacija,^[3] vrlo slično hrvatskomu. Finski pravopis koristi latinicu preuzetu iz švedskoga i gotovo je u potpunosti skladan s izgovorom. Jezik razlikuje duljinu samoglasnika, iskazuje geminaciju, odn. produljivanje suglasnika, a prisutna je i velika količina dvoglasa, ograničenih tzv. samoglasničkom harmonijom.

1. ↑ www.kotus.fi
2. ↑ Haspelmath, Martin Dryer; Gil, Matthew S; Comrie, David; Bickel, Bernard; Balthasar Nichols, Johanna. 2005. Fusion of selected inflectional formatives. Oxford University Press. OCLC 945596278
3. ↑ Vilkuna, Maria. 1989. Free word order in Finnish : its syntax and discourse functions. Suomalaisen kirjallisuuden seura. ISBN 951-717-558-2. OCLC 997419906