Back Gerardus 't Hooft AN جيرارت هوفت Arabic جيرارت هوفت ARZ Gerard 't Hooft AST خرارد توفت AZB Герард ’т Хоафт Byelorussian Герардус 'т Хоофт Bulgarian গেরার্টেট হোফ্ট Bengali/Bangla Gerardus 't Hooft Catalan Gerardus 't Hooft Czech
| Gerardus 't Hooft | |
 | |
| Rođenje | 5. srpnja 1946. Den Helder, Nizozemska |
|---|---|
| Narodnost | Nizozemac |
| Polje | Teorijska fizika |
| Institucija | Sveučilište u Utrechtu |
| Alma mater | Sveučilište u Utrechtu |
| Akademski mentor | Martinus Veltman |
| Poznat po | Elektroslaba teorija, Kvantna teorija polja, Kvantna gravitacija |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1999.) |
| Portal o životopisima | |
Gerardus 't Hooft (Den Helder, 5. srpnja 1946.), nizozemski fizičar. Doktorirao (1972.) na Sveučilištu u Utrechtu gdje je bio profesor. Gostovao je kao predavač na više znanstvenih konferencija Adriatic meeting on particle physics, koje organiziraju zagrebački fizičari čestica. Kako se 1960-ih pojavila nada da će se objašnjenje temeljnoga slabog međudjelovanja naći putem objedinjenja s elektromagnetizmom, na sličan način na koji je J. C. Maxwell objedinio električne i magnetske pojave, on je u radu objavljenom 1971. pokazao renormalizabilnost (uklonjivost beskonačnosti) elektroslabe teorije i time ju svrstao u red teorija koje omogućuju proračune velike preciznosti. Ti su proračuni olakšali nalaženje t-kvarka 1994. na tevatronu kraj Chicaga. Za rad koji je rasvijetlio kvantnu strukturu elektroslabih međudjelovanja u fizici podijelio je Nobelovu nagradu za fiziku 1999. sa svojim bivšim učiteljem M. Veltmanom.[1]