Glavni tajnik

Glavni tajnik (ili: generalni sekretar) je najčešće izvršni organ u raznovrsnim organizacijama. Taj naziv predlaže upravnu dužnost, ali koncentracija informacija na stolu jedne osobe olakšava toj osobi steći političku moć i vlast.

Uobičajen primjer pružila je Ruska komunistička partija (boljševika), kada je na dužnost odgovornog sekretara 1922., nakon Stasove, Sverdlova, Krestinskoga i Molotova, na prijedlog Kameneva i Zinov'eva izabran Stalin, uskoro preimenovan u generalnog sekretara. Lenjin je uzalud pisao partijskom kongresu^[1] da je opasna koncentracija vlasti u rukama jednog čovjeka, jer je kao stalni generalni sekretar postao apsolutni vladar Sovjetskog Saveza od 1934. do smrti. Po istom obrascu u sličnim političkim sustavima generalni sekretar je bio i ostao glavna osoba režima, pa i kad nema državnih dužnosti.

Glavni tajnik Sjevernoatlantskog pakta (NATO) u slučaju rata koji angažira NATO postaje vrhovni zapovjednik udruženih oružanih snaga članica.

Postoje, dakako, i dužnosti glavnih tajnika koje nisu izvršno-političke, ili to barem nisu u pretežnoj mjeri, na primjer dužnost glavnog tajnika ministarskog Vijeća EU, jednog od dvaju zakonodavnih organa Unije (uz Europski parlament, jer se izvršne ovlasti usredotočuju u dužnosti rotirajućeg Predsjedništva.

1. ↑ The New Cambridge Modern History, Volume XII. CUP Archive. str. 453. GGKEY:Q5W2KNWHCQB