Hangul

Korejsko pismo ili hangul (južnokorejski: 한글, hangeul, sjevernokorejski: 조선글, chosŏn'gŭl) pismo je koje se koristi za pisanje korejskog jezika kojeg je 1443. godine osmislio korejski kralj Sejong Veliki. Slova pet osnovnih suglasnika odražuju oblik govornih organa pri njihovom izgovaranju, a sustavno su prerađeni za izražaj određenih fonetskih inačica. Slično tomu, slova samoglasnika sustavno su prerađena za sličan iskaz srodnih glasova.

Službeno je pismo Sjeverne i Južne Koreje, a jedno je od službenih pisama i u Yanbian korejskoj autonomnoj prefekturi te Changbai korejskoj autonomnoj županiji u provinciji Jilin, Kini. Ponekad se koristi i za jezik Cia-Cia kojim se govori u blizini indonezijskog grada Baubau. Tajvanski je lingvist Hsu Tsao-te pak razvio i modificirao hangul za svrhe pisanja tajvanskog jezika Hokkien uz potporu kolege lingvista Ang Ui-jina.

Posljedicom miješanja karakteristika abecednog i slogovnog pisma, hangul se smatra abecednim silabarijem. Kao i u tradiciji zapisivanja kineskog i japanskog jezika, korejski se običajno pisao odozgo prema dolje i s lijeva na desno te su sva tri jezika s vremena na vrijeme i dalje tako pisana u svrhu stilizacije. Danas je hangul najčešće pisan s lijeva na desno s razmacima/bjelinama između riječi te zapadnjačkom interpunkcijom.