Hanuka je jedan od najvećih židovskih blagdana, a slavi se 25. kisleva (sredina prosinca). Tim se praznikom spominje događaja iz 164. pr. Kr. kad je, nakon trogodišnjih progona i borbi, ponovno posvećen jeruzalemski Hram. Helenistički kralj iz obitelji Seleukovića, Antioh IV. Epifan, bio je zabranio židovske obrede u Hramu, te uspostavio štovanje Zeusa Olimpskog. To je potaklo židovsku pobunu, u kojoj su ih predvodili Makabejci. Nakon Epifanove smrti Hram je očišćen i ponovno posvećen.
S tim je događajem povezana legenda o svjetiljci koja je nastavila gorjeti u Hramu, premda za nju nije bilo dovoljno ulja. Svetost proizlazi upravo iz duhovnog aspekta pobjede i čuda koje se dogodilo s jedinom netaknutom bočicom maslinovog ulja koja je nosila pečat Velikog svećenika. Količina pronađenog ulja je bila dovoljna tek za jedan dan gorenja u hramskom svijećnjaku, ali dogodilo se čudo i ulje je trajalo osam dana, koliko je bilo potrebno da bi Hram ponovo posveti.[1]
Hanuka je tako ostala bitno praznik svjetla. Židovi svake godine kroz tjedan Hanuke pale posebne devetokrake svijećnjake "hanukije" i to tako da svake večeri zapale po jednu svjetiljku toga svijećnjaka.