Hideki Jukava | |
Rođenje | 23. siječnja 1907. Tokio, Japan |
---|---|
Smrt | 8. rujna 1981. Kjoto, Japan |
Polje | Teorijska fizika |
Institucija | Carsko sveučilište u Kyotu Istraživački institut za temeljnu fiziku u Kyotu Sveučilište u Princetonu, New Jersey Sveučilište Columbia u New Yorku |
Alma mater | Carsko sveučilište u Kyotu Kraljevsko sveučilište u Osaki |
Poznat po | Nuklearne sile Elektronski uhvat Mezoni |
Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1949.) Član Kraljevskog društva (1963.) |
Portal o životopisima |
Hideki Jukava ili Hideki Yukawa (湯川 秀樹, Jukava Hideki, Tokio, Japan, 23. siječnja 1907. – Kjoto, Japan, 8. rujna 1981.), japanski teorijski fizičar i prvi Japanac koji je dobio Nobelovu nagradu. Doktorirao (1938.) na Kraljevskom sveučilištu u Osaki. Od 1939. profesor u Kyotu, od 1948. u Princetonu, New Jersey i od 1949. do 1952. u New Yorku. Bio je ravnatelj Istraživačkoga instituta za temeljnu fiziku u Kyotu (od 1953. do 1970.). Proslavio se teorijom jake i slabe nuklearne sile (1935.), prema kojoj za tu silu moraju postojati prijenosnici (Yukawine čestice) što ih međusobno izmjenjuju nukleoni (protoni i neutroni). Budući da je doseg nukleonskih sila mali i ograničen na atomske jezgre, predvidio je da ih prenose čestice dvjestotinjak puta veće mase od mase elektrona. Te je čestica, pione, koji je 1947. pokusima otkrio C. F. Powell. Godine 1935. Yukawa je predvidio i elektronski uhvat, što je 1937. pokusima potvrdio L. W. Alvarez. Za teorijske radove o nuklearnim silama koji predviđaju postojanje mezona, Yukawa je 1949. dobio Nobelovu nagradu za fiziku. Danas nuklearna međudjelovanja objašnjava kvantna kromodinamika. Bio je član Američke akademije umjetnosti i znanosti (od 1961.) i Kraljevskog društva (eng. Royal Society) od 1963.[1]