Hitchensova britva jest zakon u epistemologiji (filozofska britva) koji tvrdi da teret dokazivanja ili onus leži na onome koji izriče tvrdnju, a ako ga on ili ona ne zadovolji, protivnik ne mora raspravljati protiv neosnovane tvrdnje. Nazvan je po novinaru i piscu Christopheru Hitchensu (1949. – 2011.) koji ga je formulirao ovako:[1][2]
“ | Ono što se tvrdi bez dokaza, može se i bez dokaza opovrći. | ” |
Hitchensova britva zapravo je prijevod latinske izreke "Quod gratis asseritur, gratis negatur",[3] koja se naširoko rabi najmanje još od ranog 19. stoljeća,[4] no Hitchensov engleski prijevod fraze učinio ju je poznatijom u 21. stoljeću. Ona se rabi, primjerice, za opovrgavanje presupozicionalne apologetike.
Richard Dawkins, Hitchensov poznanik i ateistički aktivist, formulirao je pri TED-u u veljači 2002. inačicu tog zakona koji ima istu implikaciju:[5]
“ | Onus je na vama da kažete zašto, onus nije na ostatku nas da kažemo zašto ne. | ” |
Dawkins rabi ovu inačicu u raspravi protiv agnosticizma, koji opisuje kao "slabašan" u usporedbi s ateizmom[6] jer odbija suditi o tvrdnjama koje su, iako ne potpuno falsifikabilne, vrlo nevjerojatne da bi bile istinite.