Hrvatsko Kraljevstvo

Ovaj članak ili dio članka nije pokriven izvorima. Pomozite Wikipediji navođenjem odgovarajućih knjiga, članaka u časopisima ili internetskih stranica.

Hrvatsko Kraljevstvo Regnum Croatiae (lat.) Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije[a] Regnum Croatiae et Dalmatiae (lat.) Kraljevstvo ←   ← 925. – 1102. →   → Starohrvatska kruna Državno područje i položaj Hrvatskog Kraljevstva u Europi oko 925. godine Glavni grad Variralo kroz vrijeme  • Nin  • Biograd  • Solin  • Knin Jezik/ci starohrvatski, latinski Religija kršćanstvo (do Crkvenog raskola 1054.) katoličanstvo (nakon 1054.) Vlada monarhija Kralj  - 925. – 928. Tomislav (prvi)  - 928. – 935. Trpimir II.  - 935. – 945. Krešimir I.  - 949. – 969. Mihajlo Krešimir II.  - 969. – 997. Stjepan Držislav  - 997. – 1000. Svetoslav Suronja  - 1030. – 1058. Stjepan I.  - 1058. – 1074. Petar Krešimir IV.  - 1075. – 1089. Dmitar Zvonimir  - 1089. – 1091. Stjepan II.  - 1091. – 1093. Slavac  - 1093. – 1097. Petar Snačić (posljednji) Ban  - 949. – 969. Pribina (prvi)  - 1070. – 1073. Dmitar Zvonimir  - 1075. – 1091. Petar Svačić (posljednji) Legislatura Hrvatski sabor Povijest srednji vijek  - Tomislav kao knez (dux Croatorum) poražava Kneževinu Ugarsku u Bitki na Dravi te ujedinjuje obje hrvatske zemlje (Panonsku i Primorsku Hrvatsku) u snažno državno tijelo 925.  - Status Hrvatske povišen u kraljevstvo, Tomislav okrunjen za kralja 925.  - Odlučujuća pobjeda vojske Hrvatskog Kraljevstva (pod Tomislavovim vodstvom) nad Bugarskim Carstvom u Bitki na bosanskim planinama 27. svibnja 926./927.  - Treći crkveni sabor u Splitu; na papino odobrenje zabranjeno ređenje oženjenih muškaraca i Slavena koji nisu znali latinski; uslijedilo masovno zatvaranje slavenskih crkava i veliki nemiri po čitavom Kraljevstvu 1060.  - Smrt posljednjeg kralja iz dinastije Trpimirovića, Stjepana II., i početak Dinastičkog rata 1091.  - Smrt posljednjeg hrvatskog kralja, Petra Snačića, u Bitki na Gvozdu 1097.  - Pacta conventa[b] 1102.  - Kraj Dinastičkog rata i uspostava Kolomanove vlasti u dalmatinskim gradovima 1105. Površina 107 000 – 114 000 km2 Danas dio Hrvatska Bosna i Hercegovina Crna Gora Srbija Slovenija ↑ Za vladavine Petra Krešimira IV. (1058. – 1074.), Hrvatsko Kraljevstvo postaje poznato pod nazivom Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije. ↑ Uvidjevši da neće moći pokoriti Hrvatsku, Koloman se 1102. odlučio nagoditi s Hrvatima, koji su ga prihvatili za kralja. Iste se godine okrunio u Biogradu te je Hrvatsko Kraljevstvo stupilo u personalnu uniju s Ugarskom.

Hrvatsko Kraljevstvo (lat. Regnum Croatiae) – ili Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije^[1] (lat. Regnum Croatiae et Dalmatiae) – nastalo je krunidbom prvog hrvatskog kralja Tomislava (vladao otprilike od 910. do 928. godine) koji se prema legendi okrunio na Duvanjskom polju, a spominje se kao kralj 925. godine. Za njegovih nasljednika izbijaju dinastičke borbe, potom slijedi mirna i čvrsta vladavina Stjepana Držislava, ponovne dinastičke borbe, te vladavina Petra Krešimira IV. i Dmitra Zvonimira. Hrvatsko Kraljevstvo izgubilo je posljednjeg hrvatskog vladara 1097. godine kada je u Bitki na planini Gvozd poginuo posljednji hrvatski kralj Petar Snačić. Unatoč tomu, Hrvatska dobiva stranog vladara tek 1102. godine kada hrvatsko plemstvo prihvaća ugarskog kralja Kolomana za hrvatskog vladara.

Od 1102. godine Hrvatsko Kraljevstvo stupa u personalnu uniju dijeleći istog kralja s Ugarskom. Od 1527. godine obje kraljevine prihvaćaju za kralja vladara iz dinastije Habsburg – vladarske kuće koja vlada također i Češkom te čitavim Svetim Rimskim Carstvom. Pri tome Hrvatska i Ugarska nisu smatrane dijelovima Svetog Rimskog Carstva. Od 19. stoljeća (u doba kada nestaje Sveto Rimsko Carstvo), a Habsburzi postaju carevima Austrijskog Carstva, službeni naziv Hrvatske je Trojedna Kraljevina Hrvatska, Slavonija i Dalmacija.

1. ↑ Birin, Ante; Šarlija, Tomislav; Samarin, Mario. 2023. Hrvatska u doba Trpimirovića: Kraljevstvo Hrvatske i Dalmacije. Sliško, Božana; Lenard, Irena (ur.). Školski povijesni atlas. Ferenčina, Kristina (lekt. i korekt.) 6. izdanje. Alfa. Zagreb, Hrvatska. str. 90. ISBN 978-953-297-879-7