Indigo

Indigo ${\displaystyle {\ce {C16H10N2O2}}}$
Komad indiga iz biljke indigovke iz Indije (oko 6,35 x 6,35 cm osnova).
IUPAC nomenklatura	Indigo
Ostala imena	2,2'-bis (2,3-dihidro-3-oksoindoliliden)
Identifikacijski brojevi
CAS broj	482-89-3 ?
RTECS broj	DU2988400 ?
Osnovna svojstva
Molarna masa	262,27 g·mol−1
Izgled	Tamnoplavi kristalni prah
Gustoća	1,199 g/cm3
Talište	Od 390 do 392 °C
Vrelište	Raspada se
Topljivost u vodi	990 µg/L (kod 25 °C u vodi)
Struktura
Sigurnosne upute
Znakovi opasnosti Opasnost po zdravlje
Međunarodni sustav mjernih jedinica primijenjen je gdje god je to bilo moguće. Ako nije drugačije naznačeno, upisane vrijednosti izmjerene su pri standardnim uvjetima.
Portal:Kemija

Indigo (port. ili španj. índigo, od lat. indicum, od grč. ἰνδıϰός: indijski) je modro bojilo poznato od davnine, derivat indola. Nekoć je bilo najznačajnije bojilo, dobivalo se iz takozvanih indigonosnih biljaka ili indigovki (na primjer lat. Indigofera tinctoria). Lišće se ekstrahiralo (koncentart) vrelom vodom i izdvajao se bezbojni indoksil kao jedan od raspadnih proizvoda glikozida indikana. Indoksil se zatim oksidacijom sa zrakom prevodio u indigo. Pošto je krajem 19. stoljeća određena struktura prirodnog indiga, razvijena je njegova kemijska sinteza. Otada se proizvodi samo sintetski, i to iz anilina i etilen-oksida ili iz naftalena. Njegova je glavna prednost pred prirodnim indigom veća jakost boje. U čistom stanju indigo je prah, koji otapanjem u alkalnome mediju uz reducens daje snažnu (intenzivnu) modru obojenost, pa se u tekstilnoj industriji upotrebljava za bojenje i tisak. Danas je i sintetski indigo donekle potisnut novim vrstama sintetskih bojila.^[1]

Indigo, C₁₆H₁₀O₂N₂ (C.I. 75780), talište od 390 do 392 °C, tvori plave iglice kristalizacijom iz otopine u kloroformu. Zagrijavanjem sublimira tvoreći crvenoljubičaste pare. Dobiva se osim iz tropskih mahunarki iz roda Indigofera (lat. Indigofera tinctoria, I. anil i druge), i iz modrog vrhovnika (lat. Isatis tinctoria). Sirovi se indigo prema boji naziva purpurnoljubičastim, plavoljubičastim, lijepoplavim i superlijepoplavim. Upotrebljava se za bojenje i tiskanje pamuka i vune.^[2]

1. ↑ indigo, [1] "Hrvatska enciklopedija", mrežno izdanje, Leksikografski zavod Miroslav Krleža, www.enciklopedija.hr, pristupljeno 6. 7. 2020.
2. ↑ "Tehnička enciklopedija" (Prirodna bojila), glavni urednik Hrvoje Požar, Grafički zavod Hrvatske, 1987.