Latinska riječ insula (doslovno znači "otok", množina insulae) korištena je u rimskim gradovima za označavanje ili gradskog bloka u planu grada, tj. građevinskog područja okruženog s četiri ulice,[1] ili, kasnije, vrste stambene zgrada koja je zauzimala takav gradski blok posebno u Rimu i obližnjoj Ostiji.[2][3] Za potonju vrstu Insulae se znalo da su sklone vatri i prepune bolesti.[4]
Standardni rimski plan grada[5] temeljio se na mreži ortogonalnih (postavljenih pod pravim kutom) ulica.[6] Nastao je na uzoru starogrčkog grada, koji je opisao Hipodam. Posebno se koristio pri osnivanju novih gradova, npr. u rimskim kolonijama.
Ulice svakog grada bile su označene kao decumanusi (orijentirane istok-zapad) i cardini (sjever-jug). Glavne ulice, Decumanus Maximus i Cardo Maximus, križale su se na ili blizu foruma, oko kojeg su bile smještene najvažnije javne zgrade.