Italici

Italici.- Kolektivni naziv za grupu ranih indoeuropskih naroda koji u II. tisućljeću ili pred kraj II. tisućljeća prije Krista dolaze i naseljavaju srednju i južnu Italiju. Jezično među njima razlikuju se dvije glavne grane, to su

• 1) Latino-Falisci i Osko-Umbrijci (Oskičko-Umbrijski narodi). Falisci su obitavali na nevelikom području sjeverno i istočno od Rima i pod jakim utjecajem Etruraca, dok su njihovi gradovi Falerii, Faliscus i Ferentinus kolonizirani od Rimljana. Već početkom nove ere jezik ovog naroda je nestao. Latini, njihovi poznatiji srodnici živjeli su u 10. i 9. stoljeću prije Krista na lijevoj obali Tibera. Klasični latinski koji se javlja u 6. stoljeću prije Krista nestat će do 4. ili 5 stoljeća nove ere. On vulgarizira i nastaje tradicionalni latinski jezik koji se širi preko cijele Europe.
• 2) Oskičko-Umbrijski narodi sastoje se od 4 glavne skupine, to su Osci, Umbri, Volsci (Volščani) i Piceni, a podijeljeni su po plemenima. Osci se sastoje od plemena Samniti, Marrucini, Paeligni i Vestini, a rasprostranjeni su po središnjoj i južnoj Italiji, a usput asimiliraju i ne-indoeuropske skupine na koje su tamo naišli. U 5 stoljeću prije Krista oskički je najrasprostranjeniji u italskim zemljama. U prvoj polovici prvog milenija prije Krista Umbri su naseljeni na jadranskoj obali sjeverno i zapadno od Picena, i u kontaktu su s Etruščanima. Drugi narodi njima jezično srodni su Volsci (Volscii), Paeligni (Peligni), Piceni i Aurunci. Volsci žive uz Tirensko more i južno od Rima i često se spominju u latinskim izvorima. Plemena kao što su Marsi, Ekvi (Aequi), Hernici i Sabini iz središnje Italije također su pripadala Volščansko-Umbrijskoj podgrupi. Blizina Rima utjecala je da su Umbri veoma brzo pali pod latinski utjecaj. Pleme što ga znamo pod imenom Aurunci, ogranak su Volsca, a služili se aurunskim dijalektom. Najmanje jedno pleme porijeklom nije indoeuropsko, a pripada ovoj skupini naroda, to su italizirani Piceni, 'djetlićev narod' , koji su obožavali djetlića kao svetu životinju, a ime im dolazi od latinskog picus= djetlić. Zbog svoga susjedstva s Umbrima, picenski postaje italskim jezikom. nakon što su Piceni asimilirani od Umbra i Rimljana u 2 stoljeću prije Krista, njihov jezik kompletno nestaje.