Japanski jezik | |
日本語 – nihongo | |
Države | Japan Havaji Palau |
Regije | Uglavnom Daleki Istok |
Etnicitet | Japanci |
Govornici | 127 milijuna (materinski) |
Rang | 9. |
Razredba | japonski jezici japanski |
Pismo | Miješano: - Kanji - Hiragana - Katakana |
Službeni status | |
Služben | Japan Angaur |
Ustanova | Japanska vlada |
Jezični kôd | |
ISO 639-1 | ja |
ISO 639-2 | jpn |
ISO 639-3 | jpn |
Glottolog | nucl1643 |
Povezani članci: jezik | jezična porodica | popis jezika (po kodnim nazivima) |
Japanski jezik (日本語, nihongo) službeni je jezik u Japanu, a govori se i u dijelovima Kine i Koreje koji su dugo bili pod japanskom vlašću te područjima gdje živi puno japanskih emigranata (SAD, Brazil). Jezik ima 121 050 000 govornika u Japanu (1985.).[1]
Postoji nekoliko teorija o nastanku japanskog jezika, ali znanstvenici se još uvijek razilaze u mišljenjima. Najvjerojatnija teorija povezuje japanski s izumrlim jezicima koji su se u prošlosti upotrebljavali na području korejskog poluotoka i Mandžurije.
Zbog toga što se razvijao u dugogodišnjoj izolaciji, teško je pronaći bilo kakve veze između japanskog i drugih jezika, a na temelju nekih obilježja povezuje ga se s teoretskom altajskom porodicom jezika. Japanski jezik s rjukjuanskim jezicima pripada japanskoj jezičnoj porodici.