Back جون فان فليك Arabic جون فان فليك ARZ John Hasbrouck van Vleck AST جان هاسبورک وان ولک AZB Джон Хазбрук ван Флек Byelorussian Джон ван Флек Bulgarian জন হ্যাসব্রুক ভ্যান ভ্লেক Bengali/Bangla John Hasbrouck van Vleck Catalan John Hasbrouck van Vleck Czech John H. van Vleck Danish
| John Hasbrouck Van Vleck | |
 | |
| Rođenje | 13. ožujka 1899. Middletown, Connecticut, SAD |
|---|---|
| Smrt | 27. listopada 1980. Cambridge, Massachusetts, SAD |
| Državljanstvo | Amerikanac |
| Polje | Fizika |
| Institucija | Sveučilište Minnesota u Minneapolisu Harvardovo sveučilište Sveučilište u Oxfordu Balliol viša škola u Oxfordu |
| Alma mater | Sveučilište Wisconsin u Madisonu Harvardovo sveučilište |
| Istaknuti studenti | E. M. Purcell P. W. Anderson T. Kuhn |
| Poznat po | Fizika čvrstog stanja Kondenzirana tvar |
| Istaknute nagrade | Nobelova nagrada za fiziku (1977.) Član Kraljevskog društva (1967.) |
| Portal o životopisima | |
John Hasbrouck Van Vleck (Middletown, 13. ožujka 1899. – Cambridge, 27. listopada 1980.), američki fizičar. Diplomirao (1920.) na Sveučilištu Wisconsin u Madisonu, doktorirao na Harvardu (1922.). Bio je profesor na Sveučilištu Minnesota (od 1924. do 1934.) i Harvardovu sveučilištu (od 1934. do 1969.). Bavio se kvantnom teorijom magnetizma, molekularnim spektrima te kvantnom teorijom atomske strukture. Za doprinos poznavanju ponašanja elektrona u magnetskim nekristaličnim krutim materijalima dobio je Nobelovu nagradu za fiziku 1977. s P. W. Andersonom i N. F. Mottom. Najpoznatija djelasu mu: Kvantni principi i linijski spektri (eng. Quantum Principles and Line Spectra, 1926.), Teorija električne i magnetske susceptibilnosti (eng. The Theory of Electric and Magnetic Susceptibilities, 1932.).[1]