John Wycliffe (također Wyclif, Wycliff, ili Wickliffe) (1320. – 1384.) bio je engleski protestantski reformator. Još ga nazivaju »Zvijezda koja je najavila Reformaciju«. Dobro je proučio skolastičku filozofiju, crkveno i građansko pravo, a posebice zakone svoje zemlje. Studirao na Oxfordu svojim reformatorskim učenjem dao je teoretski temelj za poricanje papinske vlasti tvrdeći da je poglavar crkve Isus Krist. Preveo je Bibliju na engleski jezik, te se u svojim učenjima pozivao samo na nju, a ne na tzv. Svetu predaju. Tvrdio je da je Isusu Kristu ideal bilo siromaštvo, te da se on nije odijevao u pozlaćene haljine[nedostaje izvor] i živio u palačama, za razliku od glavara Katoličke Crkve. Kada je Wycliffe obratio pozornost na Sveto pismo, počeo ga je proučavati isto onako temeljito kako je proučavao i ostale predmete. U Božjoj riječi našao je ono što je prije uzalud tražio. Tu se upoznao s planom spasenja i s Kristom kao jedinim posrednikom između čovjeka i Boga, te se posvetio propovjedanju Božje riječi. Njegov vjerni sljedbenik bio je Lord Cobham (spaljen 1417), dok je Jan Hus zbog vjerovanja u Wycliffov nauk spaljen 1415. Ipak u Engleskoj je reformacija i dalje napredovala, što je za vrijeme papinske inkvizicije nužno značilo i još spaljivanja na lomači, među ostalima u Engleskoj su spaljeni redom Hugh Latimer (1555.), Nicholas Ridley (1555.), John Hooper (1555,), John Philpot (1555.), John Bradford. (1555.), Thomas Cranmer (1556.) i George Wishart (1556.) Njegovo djelo u Škotskoj je nastavio John Knox.